Notice: Trying to get property of non-object in /home/kapljuba/public_html/templates/corporate_response/vertex/responsive/responsive_mobile_top_bar.php on line 50
  • reg.
Ponedjeljak, 13 Studeni 2017 13:58

Wels i Linz - Foto

Wels i Linz..Hvala

Pogledajte foto galeriju

Objavljeno u Novosti
Ponedjeljak, 25 Rujan 2017 12:00

POSJET PAKLINAMA

Tijekom snimanja dokumentarca o fra Đoki i "Kapljici" , s ekipom HTV-a , fra Đoka i naš Mate posjetili su i romske obitelji koje žive na Paklinama (smetljište)...

Objavljeno u Novosti
Nedjelja, 13 Studeni 2016 16:06

FRA ĐOKINE JASLICE

FRA ĐOKINE JASLICE U "Violeti/Prodeksu!!! Kao zahvalnost što su već niz godina uz "Kapljicu" naš fra Đoka napravio je jaslice koje krase poslovnicu u Tomislavgradu! Hvala Ivanu Šteki i cijeloj ekipi što svaku našu akciju svesrdno podrže! Hvala svim dobrim ljudima od ♡!

Pogledajte galeriju ispod

Objavljeno u Novosti

TOMISLAVGRAD – Kada je prije četiri godine postala samohrana majka, Marica Gudelj skupila je dovoljno snage te krenula kroz život sama sa svoje troje djece. U maloj trošnoj i derutnoj kućici čije zidove je resila samo vlaga, nezaposlena i jedva spajajući kraj s krajem, iz dana u dan se pitala kako osigurati djeci hranu, odjeću, knjige za školu…
Ponosna, a i sama bolesna (boluje od multiple skleroze), nijednom i nikome se Marica nije požalila na okrutnost života ni četiri godine nakon što joj je muž, hrvatski branitelj, umro od pankretitisa gušterače.
A onda se na njezinim vratima pojavio fra Jozo Radoš, kojeg svi poznaju kao fra Đoka.
“Marice moja, napravit ćemo mi tebi kuću. Naši Duvnjaci su uvijek imali srce veliko ko kuća”, utješio je fra Đoka ovu udovicu.

Uslišane molitve

Marica od sreće nije znala što bi. Samo je Bogu zahvalila što joj je uslišao molitve. Jer, znala je, ako je fra Đoka tako rekao, da će to tako i biti. Čovjek od riječi je taj fra Đoka, kažu njegovi sugrađani Duvnjaci. Među njima, nemali je broj onih kojima je ovaj fratar pomogao.
Rečeno – učinjeno. Na inicijativu fra Đoke cijeli Tomislavgrad se digao na noge, kao i Duvnjaci u dijaspori. Odmah se krenulo na kopanje temelja, zidanje kuće, te stavljanje kuće pod krov. Fra Đoka je cijelo vrijeme sve nadgledao, jer sve je moralo biti kako treba. Iz Roškog polja, gdje je župnik, svakodnevno je i po tri puta odlazio u 36 kilometara udaljeni Vedašić gdje Gudelji žive. Nakon samo četiri mjeseca iz urušene, Marica i njezina djeca uselili su se u novu kuću. Ključeve Marici osobno je uručio sam fra Đoka.
“Kucao sam na mnoga vaša vrata i tražio pomoć. Ako opet budem kucao, nemojte se ljutiti, potrebnih je puno u našoj sredini”, kazao je prigodom blagoslova dok su se Marici suze slijevale niz lice, ovog puta radosnice.
I zaista, kaže fra Đoka, potrebitih je puno, i upravo zbog toga prije 16 godina utemeljio je Udrugu “Kap ljubavi” koja svoja vrata otvara svima u potrebi bez obzira na vjeru i nacionalnost. Pred Bogom smo, ipak, svi jednaki, zna kazati fra Đoka. Danas Udruga skrbi za 346 obitelji. Glas o dobrom fratru pročuo se i izvan granica Tomislavgrada, do Viteza, Banje Luke, Kaknja, Stoca…
Svi oni su čuli za fra Đokinu sudbinu, pa znaju da ih fra Đoka najbolje razumije. Naime, fra Đoka je rođen četiri mjeseca nakon očeve smrti u selu Seonica. Majka je kao školska čistačica othranila njega, brata mu i sestru. Odrastao u neimaštini, život je posvetio pomaganju nemoćnih.
Svećenik od naroda i za narod, kako znaju kazati njegovi Duvnjaci.

Fra Đokin hobi

Na prvi pogled fra Đoka djeluje strogo, no čim mu pružite ruku shvatite da je to jedna osjetljiva i osjećajna duša.
Ne miruje fra Đoka ni kad ima slobodna vremena. Tako od prije nekoliko godina, uz sve svoje župničke obaveze i vođenje Udruge “Kap ljubavi” ponajviše vremena potroši na stvaralački rad. Svoju župnu garažu doslovce je pretvorio u malu radionicu gdje uz nešto sitnog alata i uglavnom prirodnog materijala izgrađuje jaslice, križeve i  uokviruje svete slike.
Kad čovjek dođe pred Đokine radove ima što i vidjeti, sve ljepše od ljepšega. Za sve to napraviti i posložiti treba vremena, truda, a ponajviše znanja i umijeća, a da Đoki toga ne nedostaje uvjerit će te se ukoliko dođete pogledati cijelu zbirku Đokinih prelijepih radova. Fra Đoka za izradu jaslica i križeva uglavnom koristi prirodne materijale, drvo i kamen, a uz to koristi i nešto sintetičkog materijala kao vezivo – ljepilo i pjene. Zanimljivo je da je fra Đoka samouk te je sve ovo naučio raditi sam.
“Inspiraciju nalazim svugdje, nekada tiho u molitvi, nekada u prirodi”, kaže nam te objašnjava kako njegovi radovi obično završe u rukama donatora “Kapi ljubavi”, ponešto proda i kupi materijal za daljnji rad i tako se vrti u krug. Njegovih radova ima svugdje, od Njemačke, Hrvatske, pa u crkvama diljem BiH.
Fra Đoka je fratar koji suosjeća s ljudima i vrlo često njegovo oko zasuzi zbog boli čovjeka u potrebi, a posebno je, kaže osjetljiv na djecu. Ne razlikuje čovjeka od čovjeka, u srcu nosi sve ljude i ne razlikuje ih ni po vjeri, naciji ni boji kože.
Često ističe da o svojoj budućnosti ne brine jer vjeruje da Bog za njega ima plan, a na zemlji ima svoju misiju.
“Meni ionako ništa nije potrebno, osim kore kruha i kutije cigara”, kaže fratar humanitarac.

piše M. T.

dnevni-list.ba

Objavljeno u Novosti
Ponedjeljak, 30 Studeni 2015 21:32

Pismo zahvale iz Afrike

Dragi prijatelji iz Bosne i Hercegovine i dobročinitelji udruge Kap ljubavi, svi vi koji zajedničkim snagama činite dobro za afričku misiju koju vodim, pozdravljam vas iz Kenije, iz sirotišta Mali dom i škole za siromašnu djecu Sv. Franjo. Na kraju ove 2015. godine želim s vama podijeliti lijepe vijesti i uspjeh koji smo ostvarili u proteklom periodu.

Ususret novoj godini postajemo ekstra optimistični, donosimo značajne odluke koje će nam promijeniti život nabolje i riješiti nas zamki u kojima zapnemo zbog vlastitog ponašanja ili rada kojim nismo zadovoljni. A onda u prvim danima nove godine većina novogodišnjih rezolucija počinje blijedjeti, mi pronađemo realna opravdanja zbog kojih se ipak ne možemo promijeniti, nego nastavljamo po starom. Često postajemo nevjerni Tome kada se susretnemo s izazovima u kojima trebamo uložiti cijelog sebe da bismo uspjeli. Vjerujem da vam je poznat ovaj scenarij, meni jest. Unatrag nekoliko godina borio sam se s milijun prepreka koje su mi sprečavale da započnem renoviranje škole za mojih tristotinjak đaka koji su došli pod krov ove misije s vjerom da ćemo im pomoći da stanu na noge, da imaju ono zrno dostojanstva koje svaki čovjek na ovoj zemlji želi i zaslužuje imati. Kada je početkom prošle godine broj upotrebljivih učionica pao na polovicu, odgađanja više nije bilo, trebalo je ukloniti urušene krovove, ogoliti zidove i krenuti ispočetka. Započeti prilično težak posao koji će iziskivati financije koje nisam imao. Ali i najdalje putovanje započinje prvim korakom pa smo tako i krenuli graditi učionicu po učionicu, a bujica dobrih želja i potpore u pravim trenucima stizala je na našu afričku adresu.

Moje novogodišnje odluke ovaj put nisu se raspale, cijelu 2014. godinu majstori i ja nismo odustali. Do kraja te godine uspjeli smo u školi Sv. Franje opremiti dva laboratorija i knjižnicu što nam je bio osnovni zahtjev da se uopće smijemo nazvati ozbiljnom školom u kojoj se stječe adekvatno srednjoškolsko obrazovanje. Tu nismo stali. Nastavili smo s radovima na učionicama i renovirali polovicu, mi ih zovemo Istočne učionice koje su doista, blistave kao sunce, dočekale naše đake na početku nove školske godine koja je kod nas započela u siječnju 2015. godine. Podigli smo nove krovove, popločali podove, renovirali osute zidove. Uveli smo vodu u laboratorije i opremili ih nužnom opremom. Nažalost za opremu učionica nismo imali dovoljno novaca pa su stare klupe i stolice koje su još uvijek bile čitave, vraćene u učionice. Nastava se mogla neometano odvijati, bez prokišnjavanja krovova, što je bilo najbitnije.

Afričke škole nisu građene poput onih na koje ste se vi naviknuli gdje se u jednoj zgradi na više katova nađe cijela škola sa svim učionicama. Kad nas nema katova a učionice se raspoređene u nekoliko baraka i u svaku učionicu se ulazi direktno izvana.

Nakon Istočnih na red su došle četiri Zapadne učionice koje smo uspjeli izgraditi u samo 4 mjeseca. Time je nastavni dio škole bio još malo pa gotov, nedostajala je samo administrativna baraka u koju trebamo smjestiti školske urede i papirologiju, a koje smo privremeno smjestili u novim laboratorijima i knjižnici. Trebalo je urediti i prilazne puteve prema učionicama koje dotad nismo imali zbog čega je kretanje po blatu između učionica za vrijeme kišne sezone iznimno otežavalo pokretljivost naših učenika u invalidskim kolicima.

Zacrtane poslove uspjeli smo privesti kraju u rujnu ove godine i sve je nekako došlo na svoje pred blagdan svetoga Franje 4. listopada kada smo proslavili otvorenje polovice škole.

Bliži nam se Nova godina i nove rezolucije. Ja već znam što ću poželjeti - da do kraja 2016. godine završim i drugu polovicu škole: izgradim mojim školarcima pristojne spavaonice i sanitarne čvorove, dovedemo im tekuću vodu što će iz temelja promijeniti uvjete života djece žive u ovom misijskom školskom kampusu. Sad sam siguran da iza sebe imam vojsku nesebičnih ljudi koji su ovu misiju primili u svoje srce i onoliko koliko mogu, svojim koracima, pomažu da mi u misiji napredujemo i činimo korake za dobro mladih i djece koji bez naše pružene ruke doista nemaju šansu krenuti naprijed i boriti se za svoj goli život. Ovo su novogodišnje odluke od kojih ne smijem odustati jer čim završim radove koji me čekaju u školi Sv. Franje morat ću otvoriti novo gradilište koje već odavno zove u pomoć. Sirotište za bolesnu i napuštenu djecu Mali dom došlo je do svog maksimuma, svaki raspoloživi krevet primio je dvoje djece i mjesta više nema. Vrijeme je da se naš Mali dom proširi i otvori vrata novoj djeci koju ćemo moći primiti u našu veliku zajednicu.

Na kraju, želim vam zahvaliti dragi prijatelji što mi pomažete da se na ovom putu ne zaustavljam već uspijevam stalno ići naprijed u borbi za dostojanstven život afričke djece koja su mi povjerena.

U ime svih njih želim vam sretan Božić, puno uspjeha u Novoj godini i pozivam vas da budete i dalje dio ove misije!

Zajedno s vama u Kristu i poslanju služenja za dobro najslabijih.

 

Iz Afrike,

 

Fra Miro Babić

 

 

Objavljeno u Novosti

 

Naša Adresa:
Stjepana Radića b.b.
80240 Tomislavgrad, HBŽ
Federacija B i H
Radno vrijeme:
Pon. - Pet. 09 do 17
Vikendom 09 do 12

Iz Statuta

Udruga je osnovana da djelom i životom članova svjedoči kršćansku vjeru i djelotvornu ljubav prema svim ljudima , a pogotovu onima u nevolji.
Ciljevi djelovanja Udruge su:
-     svjedočiti svoju vjeru ljubavlju prema bližnjemu;
-     pružiti pomoć ugroženima kao što su :stare osobe, bolesnici, invalidi, nemoćnici,     
ovisnici, osobe koje žive na rubu ljudskog dostojanstva i svima kojima je potrebna     
bilo  kakva stručna ili materijalna pomoć.  

Realtime website traffic tracker, online visitor stats and hit counter