Notice: Trying to get property of non-object in /home/kapljuba/public_html/templates/corporate_response/vertex/responsive/responsive_mobile_top_bar.php on line 50
  • reg.
Nedjelja, 05 Kolovoz 2018 13:00

Prolaze dani,smjenjuju se noći

Prolaze dani,smjenjuju se noci,mijenjaju prizori,al ostaju slike !Duboko se urežu u srce i zakljucaju, bacajuci kljuc negdje gdje ga vise nitko ne moze pronaci.Oči decka ,koje nam se umorno smijese s lica okupanog znojem, jer nadljudskim snagama vuce za sobom nesto nalik na kolica ,napunjena sa vise od sezdesetak kutija od kojih je svaka teza od dvadeset cetiri kila.!Vuče da bih dobio nesto novca,koji mu nece biti dovoljan niti za jedan obrok..Djevojcice koje od najranijeg djetinjstva postaju sluzavke , ljudima(rodbini), koji su ih primili kod sebe jer su izgubile roditelje, da ne bi bas bile na ulici,za uzvrat im sve rade!Cuvaju djecu,nose vodu,obradjuju njive.....

Odaju ih tuzne oci i mrsava tjelasca!Nekima od takvih djevojcica i Vi spasavate zivote i pruzate bolju buducnost uplacujuci donacije i skolarine!Vjerojatno dok se odlucujete pomagati djecici u dalekoj Africi niste ni svjesni koliko dobro cinite.Vjerujte svaki uplaceni novcic,sve je to ovdje veliko i puno znaci...Nikada u Africi ,a ovo mi je treci put,nisam naisla na nekoga tko ti ne uzvrati osmjehom i pozeli dobrodoslicu!Nikada!''.!Kazu da ako uljepsas zivot jednom covjeku vec si na dobrom putu!A Vi ste,dragi ljudi i ovaj put pomogli da pomognemo i vracamo osmijehe na lice svaki dan!Bilo u obliku pruzenog novcica,jednog bonbona ,majice ili tek upucenog osmijeha za koji dobijemo rucice koje nam masu i glasice koji viču"Mercy Jovo"(Jovo je bijeli covjek)!!Ovih dana preselili smo se kod vlč.Odilona i nastojimo sto vise vremena provesti s curicama ...Dragi prijatelji ,dragi donatori "Kapi ljubavi" ,kumovi,molim Vas za razumijevanje..Dosta Vas mi je poslalo upit da uslikam kumce!...Kad se,ako Bog da vratim,svi cete dobiti pisamce i slikicu od Vaseg kumceta,a bit ce jos djevojcica koje ce trebati svoje kumove!Uopce ne sumnjamo da cete se odazvati!Takodjer,vlc.Odilon sredjuje prostor gdje bi uskoro trebalo"niknuti "i igraliste za djevojcice!Ljuljackice i tobogani su vec u izradi...

Dok smo ovdje i to bi trebalo biti gotovo!Sirotiste zaista lijepo izgleda,a djevojcice su preslatke,umiljate i razigrane!S njima stalno u Domu borave tri casne sestre koje se brinu da sve stima!Vlc.Odilon posjecuje djevojcice koliko mu njegove svecenicke obveze dopustaju ,obzirom da je na sluzbi u Zagrebu!Al svakako je u stalnom kontaktu sa sirotistem!Prije polaska ovamo,obecala sam si da se necu toliko vezati za djecu ,kao u Subukii,necu ih pustati u srce,ne tako duboko!Provest cu s njima odredjeno vrijeme i vracam se u svakodnevnicu. Rekla sam da mi zaista nije potrebno svaki put kad se vracam iz Afrike sakupljati mjesecima srce ,koje je na rastanku s njima u komadicima !..Mozes mislit koliko je trajalo.!

Ne mozes ostat ravnodusan dok ti radosno trce u zagrljaj cim cuju otvaranje vrata kapije sirotista sv.Ivana Pavla II!Dok te Amanda pogleda onim svojim velikim umilnim okicama,kad Eli potrci u zagrljaj i pokusava pravilno izgovorit ime,Felicite,mali veseljak ,Divine koja na sve nacine pokusava privuci pozornost!Noeli,(manja),objasnjava kao odvjetnica
,Cristele,koja i kad nesto radi glasno odgovora dok slusa Misu na radiju,Senan,za koju kazu da je dar od Boga.
Svaka od curica ima "ono nešto" i sve ih prije nego trepnes "slazes " u srce!!I vec si svjestan da ce i ovaj povratak u "stvarnost" biti tuzan!Jer kako zaboraviti i ne zavoljeti ove curice ,ove ljude,koji nam neprestano pokazuju koliko smo dobro dosli...Dok nas Pascal poziva na proslavu Nezavisnosti ili dok nam Blandine objasnjava kako pravi"fritulice" od banana...Svaki dan ucimo kako biti bolji ljudi,gledamo kako se ljubav dijeleci mnozi!Jer sve sto dajemo vraca se stostruko!!Hvala Vam sto ste dio kruga dobrote!Vjerujte ljubav se itekako isplati...!Veliki pozdrav iz Benina od vaših Jova

Objavljeno u Novosti
Ponedjeljak, 09 Srpanj 2018 13:26

Na put idem puna srca

Na put idem puna srca i napunjenih kofera -;)
Napisati zahvalu svima koji ste pomogli, „staviti osjećaje“ na papir/računalo :-) , u zadnje vrijeme mi baš ne ide! Ne znam , emocije mi , valjda „blokiraju „pisanje! Emocije koje pokušavam prenijeti i dočarati svima Vama dobrotu koju širite! Zahvaliti svim kumovima koji ovih dana dolaze u naš ured i donose poklone,pisamca i slike za svoju kumčad, koji u paketiće spremaju i dio srca , koja kucaju za njima nepoznate , a opet tako bliske curice u dalekom Beninu!Osjećaju ih kao svoje! Zahvaliti Ivanu Šteki/Prodeksu na svemu što čini, na darovima i svemu što su izdvojili i spremili za sirotišta, ljekarni“Đivić“, koji su rekli-„uzmi što ti treba“-godinama su uz“Kapljicu“, knjižari „Aniv“, ljekarni "Nada",Mariji koja je donirala narukvice s imenima za sve djevojčice, Ankici na uplacenom putnom osiguranju,mojoj Mateji, koja vrijedno prevodi pisamca na francuski jezik, i koja mi je rekla –ako što treba samo zovi, prevodit ćemo!Ružici koja mi je od Afričkog platna (poklon od prijatelja iz Kenije), sašila sve što se sašiti može i koja uvijek „uskače „kad treba!Svima Vama, dragi ljudi koji uplaćujete donacije, koji zovete humanitarni broj, svima Vam od srca Hvala!Mojim prijateljima/prijateljicama (prepoznat će se;-)), koji kažu „uzmi-ovo je za tebe, to je sitnica“!Ma , koja sitnica , veliko je to!Golemo!! I poruče –ako budeš nešto od tamo trebala-zovi…“Kapljicama“,koji će odrađivati i moj dio posla,našem Mati ,(ako Bog da vozi me do Zagreba), sestri Blanki,(i ovaj put će sudjelovati u putovanju i odvesti dio darova (toliko toga ima da ne stane u jedno auto)),Jurici(zna on zašto), fra Miki (hvala Vam što ste tu, uvijek i u svemu za mene)!Hvala Vam što pomažete da živim svoj san, hvala i ostalim fratrima, a naravno veliko i posebno hvala mom šefu, fra Đoki, koji ustvari nije šef , on je moj veliki brat…Uvijek je ista priča kad spomenem da bih opet u Afriku-aha, oćeš, oćeš –samo Ti sanjaj i na kraju kaže-a dobro ako ti se ide- idi i čuvaj to“manite“ glave ;-) i ništa ne brini!Hvala našoj općini-(od načelnika do svih ) , na donaciji uplaćenoj za sirotište! Srce mi je ko kuća i zaista sam ponosna što sam iz ovog malog grada u kojem žive ljudi velikog srca, hvala Vam na pomoći i podršci! Neka mi se ne uvrijede kumovi i donatori iz drugih gradova i zemalja! Ne zamjerite mi molim Vas ako sam nekoga zaboravila, svi ste u srcu, i svima od srca hvala, što drugo reći, kako izreći…ne znam !HVALA VAM

Objavljeno u Novosti

Kažu da svi teški putovi vode do predivnih mjesta. Habari! Afrički pozdrav dragi moji!

Već tjedan dana sam u Subukiji (selu na 1.800 metara nadmorske visine), u Keniji. Prošlo je pet godina od moga zadnjeg posjeta Africi (gdje sam boravila pola godine). Sve je isto, a opet sve je drugačije! U selo je došla struja, internet...

Ostaviti  iza sebe hladnoću i velike minuse, meni koja ne voli zimu i snijeg (ni na slikama) i doći na plus 35 (možda i više), bilo je super! Od Tomislavgrada do Zagreba odvezla me moja draga prijateljica, sestra Blanka! Potom sam od Zagreba preko Frankfurta stigla do Nairobija! Nakon što sam prenoćila u samostanu u Nairobiju, krenula sam put Nakurua (gradića udaljenog šezdesesetak kilometara od Subukije).U Nakuruu me čekao fra Miro s dvojicom fratara iz Italije (Francescom i Fabriziom). Obojica su zaista dragi ljudi i odmah smo se sprijateljili. Francesco je otišao nakon dva dana, a Fabrizio će u misiji ostati šest mjeseci. Uz spomenute, fra Miru i Fabrizia, u misiji su još dvojica svećenika Florentinus i Peter, kao i volonterka Martina, Bugojanka, koja živi na Islandu. Brat Flore (kako od milja zovemo fra Florentinusa), pravi je veseljak i trudi se da nam  ne nedostaje manga i smijeha! Kaže da moramo biti zahvalni Bogu na životu i na prilici koju smo dobili! Moram spomenuti i kuharicu Ruth (brine se o nama kao prava mama), a navečer je s nama i Simon Langat, nas čuvar!

Habari za nyumbani, Drađana!

"Habari za nyumbani", dobro došla kući, bio je  pozdrav kojim su mi poželjeli dobrodošlicu. I zaista, kao da sam došla kući! Afriku i jesam osjećala kao drugi dom. Uvjerila sam se da je istinita izreka: „Tko jednom posjeti Afriku uvijek joj se iznova vraća!" Bez obzira na umor koji sam osjećala od puta, nisam izdržala i ujutro nakon mise i doručka Martina i ja krenule smo put sirotišta. Do njega se pješači oko četiri km. Kako smo se približavali Malom domu, moje uzbuđenje je sve više raslo. Mučilo me je pitanje, hoće li me se djeca uopće sjetiti. Ipak je prošlo pet godina i puno volontera se u međuvremenu izmijenilo. U dvorištu sirotišta dočekao nas je Dominik i dok nam je lagano prilazio čula sam kako je izgovorio moje ime – Drađana (tako su me nazvali jer je moje ime za njih preteško izgovoriti). Uh! Koje olakšanje, ipak me se netko sjeća! Nakon Dominika prilazile su tete koje paze na djecu i moja draga prijateljica mama Franco. U Africi žene kad rode zovu po imenu prvorođenoga djeteta. Većina djece u to vrijeme bila je u školi i dok smo čekali da djeca dođu na ručak, vrijeme smo provodili s dječacima i djevojčicama s teškim fizičkim i psihičkim deformacijama. Ono što je bilo zajedničko svakom djetetu je osmijeh koji nesebično poklanjaju. Bila je tu naša Rose koja ima 25 godina, a izgleda kao djevojčica od deset, Jeremiah i Steven, Jonh koji je na žalost u međuremenu i oslijepio, malena Faith, također djevojčica s teškim deformacijama, zatim Julia, a upoznala sam i malenog Miru, najmlađega sina mame Franco (koji je dobio ime po fra Miri).

Kako se bližilo vrijeme ručka, polako su pristizala dječica iz škole i svi su me odmah prepoznali (srce ko kuća). Zadnja je stigla Jane (moja miljenica), djevojčica koja se kreće pomoću proteze jer ima jednu kraću nogu. Sramežljivo mi je prišla i pozdravila se. U Malom domu je trenutno sedamnaestero djece. Nicholas, Richard, Judy i Mery su u srednjoj školi i povremeno dođu u Mali dom.

 

Hvala svim dobročiniteljima!

Zahvaljujući svima vama dobri ljudi, ova djeca idu u školu, imaju redovne obroke i sretni su! Volonteri ih često obraduju slatkišima i odvedu ih u selo na chapati (nešto kao naša palačinka, samo deblje) i na sodu (tako oni zovu gazirane sokove). Hvala vam dragi ljudi što ste i ovaj put donirali novac, odjeću, slatkiše, bojice, olovke. Hvala vam što se uz "Kap ljubavi"! Hvala mom „šefu“ -  fra Ðoki (znam da će na ovu riječ  zakolutati očima) i hvala ostalim fratrima, jer da nije njih ja ne bih živjela svoj san i po drugi put bila ovdje u Subukiji s afričkim anđelima!

Veliki pozdrav iz Afrike,  do nekoga idućeg puta!

Dražana iz Udruge " Kap ljubavi"/Tomislavcity

Napomena: U fotogaleriji koju nam je spremila volonterka tomislavgradske „Kapi ljubavi“, Dražana Perković možete vidjeti štićenike Maloga doma, između ostalih malenoga Miru, najmlađega sina mame Franco u majici Kapi ljubavi, Draženinu miljenicu Jane, dio atmosfere dok se čeka chapati, kuću mame Franco ispred koje su fotografirani njezin muž, mali Miro i fra Fabrizio.

www.tomislavcity.com

Objavljeno u Novosti

 

Naša Adresa:
Stjepana Radića b.b.
80240 Tomislavgrad, HBŽ
Federacija B i H
Radno vrijeme:
Pon. - Pet. 08 do 15 h, ukoliko nije
na vratima naznačeno drugačije!
Uključili smo još više terenskog rada, subotom nismo u uredu!

Iz Statuta

Udruga je osnovana da djelom i životom članova svjedoči kršćansku vjeru i djelotvornu ljubav prema svim ljudima , a pogotovu onima u nevolji.
Ciljevi djelovanja Udruge su:
-     svjedočiti svoju vjeru ljubavlju prema bližnjemu;
-     pružiti pomoć ugroženima kao što su :stare osobe, bolesnici, invalidi, nemoćnici,     
ovisnici, osobe koje žive na rubu ljudskog dostojanstva i svima kojima je potrebna     
bilo  kakva stručna ili materijalna pomoć.  

Realtime website traffic tracker, online visitor stats and hit counter