Notice: Trying to get property of non-object in /home/kapljuba/public_html/templates/corporate_response/vertex/responsive/responsive_mobile_top_bar.php on line 50
  • reg.
Ponedjeljak, 24 Rujan 2018 19:51

Susret sa kumovima

Kad se srca napune i presuše riječi...Tako je bilo nakon susreta s kumovima,koji su mogli doci u petak na druženje u Svadbeni Salon "Lovre" (hvala našem Lovri i ekipi jer su prekinuli svoj kolektivni godišnji i otvorili restoran zbog nas)!Pokušala sam već nakon susreta napisati par riječi ,no nije ih bilo!Presušile!Al srce je bilo puno!Sve smo izdogovarali jako brzo,jer je taj vikend vlč.Odilon s ekipom Hrvatskog katolickog sveučilišta trebao boraviti u Rami.

Svjesni da svi kumovi ne mogu doci (puno ih živi i radi vani),bilo je pitanje dal' uopce planirati sad susret ili ne!No ,bila je to prilika za podijelit kumovima pisamca,slikice i poklončiće koje su im poslale djevojčice iz Doma sv.Ivana Pavla II iz Benina, a ujedno i prilika da se upoznamo!Da kumovi koji ne poznaju našeg fra Đoku upoznaju njega i da ih upoznamo s vlč.Odilonom!Da cuju "iz prve ruke"informacije o djeci za koju se skrbe!U iščekivanju susreta naša kuma Stela javila nam se isprikom da ne može doci jer se tu noć rodio maleni Ivan,al da nam šalje kolače i da će srcem biti s nama!Još jednom želimo dobrodošlicu Ivanu, a našoj Steli od srca čestitamo i zahvaljujemo -Slastice Stella na kolacima !Uspjeli smo i iznenaditi vlč.Odilona omiljenim kolačem !

Također zahvaljujemo Pekarna Tg-Zrno na pitama i što su tu kad god treba.Fra Djoka i vlč.Odilon su svojom jednostavnošću uspjeli "osvojit"sve kumove,a pisamca su izazvala suze u očima !Slučajni prolaznik bi pomislio da je u pitanju okupljanje starih prijatelja ,a ne susret "upoznavanja"!I sam fra Djoka me pitao koliko dugo poznajem jednu od kuma!Kad sam mu odgovorila da smo se i nas dvije prvi put srele,ostao je iznenađen!Bliskost se osjećala među svima!Bliskost ,zajednistvo i želja da djeca kojima se pomaže izrastu u prave ljude i tko zna mozda jednog dana i upoznaju svoje kumove!U nadi da će nam se u pomaganju pridružiti što više ljudi , da ćemo imati što više kumova i ovakvih susreta ,da ćete nam ( kao i do sad), pomagati da pomognemo od srca Vam zahvaljujemo!

 

Objavljeno u Novosti
Nedjelja, 16 Rujan 2018 13:13

DARUJUĆI DRUGIMA,DAJETE SEBI!!!!

Davajući drugima dajete sebi.Zato,poklonite vrijeme,osmijeh,poljubac,zagrljaj,pohvalu,ljubav...Riječi su to koje su se našle na karti jedne divne kume,(prepoznat će se),koju je poslala svojoj curici z Benina,za koju je preuzela brigu,tkz.kumstvo!Sva djeca su presretna primila poklončiće i nosila pismo vlč.Odilonu da im prevede,(one koje već nije bila prevela naša Mateja),pokazivale slike kumova i na svoj nacin komentirale sa širokim osmjesima na licu!U svakom pismu i porukici predali smo im puno ljubavi u malo riječi i veliku poruku da smo uz njih,uz Dom sv.Ivana Pavla II!Vratila sam se u svoj Tomislavgrad,al nisam bas bila za pisanje,nisam bila baš,sto narodski kažu "sva svoja"!No,kao sto sam obećala ,a "Kapljice"uvijek uz Božiju pomoć i pomoć dobrih ljudi održe svoja obećanja,evo malog izvjesća!

Vrijeme je proletilo nevjerojatno brzo!O sirotištima koje vode časne sestre već sam pisala i zaista rade suuper posao!I njima (sestri Doroteji)smo predali lijepu donaciju za sirotišta i djecu o kojima brinu!Al naš(mene kao Kapljice),cilj je bio otići posjetiti Dom koji je uz pomoć dobrih ljudi osnovao vlč.Odilon Singbo,a u vođenju i brizi oko curica mu pomažu časne sestre,jer kao što znate vlč.Odilon je na službi u Zagrebu,al se itekako svim srcem brine i skrbi za curice i svoj narod u dalekom Beninu!A da je Odilonovo srce zaista veliko uvjerili smo se u susretima s tamošnjim ljudima kojima je pomagao i kojima pomaže,potiho da nitko ne mora znati!Al takvo nešto se niti može ,a niti ne treba skrivati!!Kao što ne treba skrivati ni dobrotu svih Vas koji sudjelujete i koji ćete sudjelovati i pomagati naše projekte za Benin!A bit će ih još!Ove godine bilo je puno štrajkova i dječica su često zbog toga ispaštala ,nisu isle u školu i to se osjetilo !Ako Bog da i bude sredstava u planu je i gradnja škole,u blizini sirotišta,kako bi curice i svi potrebni dobili još adekvatnije obrazovanje !No ,ako Bog da kad dođe vrijeme za to ,uopće ne sumnjamo da ce i taj projektić ,Onaj od Gore blagosloviti i da ćemo "ciglicu po ciglicu,napraviti školicu"!Dom je prekrasan i djevojčice imaju siguran krov nad glavom,redovne obroke i sve što im je potrebno!

Sretne su ,premda jos uvijek ponekad ugledate sjetu koja preleti preko inače nasmijanih očiju, jer svaka od njih prezivjela je tužne ,pretužne trenutke u svojim malenim životima!Kad čujete "evo ona je prodavala žgance sa cetiri godine,njoj je otac umro na rukama,ona je došla u Dom samo s vrećicom u rukama ..."Staneš i zamisliš se ...I kao što bi vlč.Jozo(na službi u Požegi), često znao reći..."Kad pomislim da sam se na nešto žalio,Bože me sacuvaj"!A vlč.Jozo je dio ekipe ,Odilonovih prijatelja i kolega s Hrvatskog katoličkog sveučilišta,koji su doputovali u Benin u posjet vlč.Odilonu i Domu u kojem borave djevojčice!A Zagrebačka "krema ",kako ih je nazvao biskup Aristid ,za mene nije krema!Sve su to prekrasni ljudi s velikim srcem i baš mi je drago da sam ih upoznala!Svećenici Jerko ,Jozo i Kruno,bračni par Lucija i Roman,studentice Petra i Ana,Snježana,(moja generacija i baš smo se lijepo družile ),dr.Rok i njegova supruga Marta,koji su liječnici sa srcem bez granica! I predivni ljudi!.Petra i Ana su s djecom provele mjesec dana učeći ih raditi krunice,čestitke ,narukvice..Često smo im se pridruživale(Josipa i ja),u njihovim projektićima!Dolazeći u Dom s ekipom i otvarajući vrata ,djevojčice su nam pritrčavale ,sve obučene u majice",Kap ljubavi",koje smo im prethodnih dana predali s pismima i poklonima od njihovih kumova!Ne mogu Vam ni opisati kako sam se osjećala!Ma baš sam bila sretna jer su cure,nekako sam ih i nesvjesno pocela zvati "naše cure" dočekale "goste-prijatelje "u majicama Udruge!

To je bio prvi znak da se cijeni rad i sve sto Bog i dobri ljudi čine preko fra Djoke i udruge"Kap ljubavi "!U prethodnom tekstu spomenula sam da je u izradi i igralište za curice!Tijekom našeg boravka tamo igralište je i završeno(imaju se jos neke sitnice zavrsit).Ovim putem želim napomenuti da je općina Tomislavgrad,također poslala lijepu donaciju i dio je utrošen u igralište!Dakle,igralište nosi naziv prijatelja gradova Širokog brijega(sjećate se,Josipa je iz Širokog) i Tomislavgrada!Lijepo je znati da će ime i našeg grada ostati trajno zapisano tamo negdje u dalekoj Africi ..A kad mi je vlč.Odilon rekao da će učionica i jedna od najvećih prostorija,prostorija gdje djeca najviše borave ,nositi ime "Kap ljubavi",stvarno sam bila oduševljena!A kao što uvijek naglašavamo Kapljica nije samo fra Đoka i članovi !"Kap ljubavi" ste svi Vi dobri ljudi ma gdje bili!Kad sam to prenijela našem"velikom šefu",kako iz zezancije zovemo fra Djoku,veliki šef se rasplakao kao malo dijete!Klasika za njega!

Spomenula sam da će jos djece trebati kumove(vlč.Odilon školuje i puno djece koja nisu u Domu),uskoro ćemo objaviti više informacija!Svakako nas za sve mozete kontaktirati na naš broj 034 354 420!Ukoliko želite uplatiti donaciju,također to možete napravit na navedene žiro račune!Hvala Vam od srca!P.s.što se tiče humanitarnog broja,napravit ćemo malu pauzu,al ako Bog da i to ćemo u dogledno vrijeme ponovno aktvirati!Za sve ćete biti obavješteni!Hvala♡♡♡
Računi u UniCredit banci:
Transakcijski račun:3382302263480310
BA393382304863481793
SWIFT:UNCRBA 22

Objavljeno u Novosti

Obzirom da se lagano približava kraj i ovog boravka u Africi,dječica su zauzeta pisanjem pisama za svoje dobročinitelje/kumove!Više su to porukice pisane i slikane riječima srca!U svakoj napisanoj i nenapisanoj riječi poručuju kako će sve Vas dragi ljudi koji na bilo koji način pomažete ovaj Dom za djevojčice ,nositi u srcu i svakodnevnim molitvama!Veliki Vam pozdrav i pusa od Vaših zahvalnih djevojčica iz Benina!

Objavljeno u Novosti
Nedjelja, 05 Kolovoz 2018 13:00

Prolaze dani,smjenjuju se noći

Prolaze dani,smjenjuju se noci,mijenjaju prizori,al ostaju slike !Duboko se urežu u srce i zakljucaju, bacajuci kljuc negdje gdje ga vise nitko ne moze pronaci.Oči decka ,koje nam se umorno smijese s lica okupanog znojem, jer nadljudskim snagama vuce za sobom nesto nalik na kolica ,napunjena sa vise od sezdesetak kutija od kojih je svaka teza od dvadeset cetiri kila.!Vuče da bih dobio nesto novca,koji mu nece biti dovoljan niti za jedan obrok..Djevojcice koje od najranijeg djetinjstva postaju sluzavke , ljudima(rodbini), koji su ih primili kod sebe jer su izgubile roditelje, da ne bi bas bile na ulici,za uzvrat im sve rade!Cuvaju djecu,nose vodu,obradjuju njive.....

Odaju ih tuzne oci i mrsava tjelasca!Nekima od takvih djevojcica i Vi spasavate zivote i pruzate bolju buducnost uplacujuci donacije i skolarine!Vjerojatno dok se odlucujete pomagati djecici u dalekoj Africi niste ni svjesni koliko dobro cinite.Vjerujte svaki uplaceni novcic,sve je to ovdje veliko i puno znaci...Nikada u Africi ,a ovo mi je treci put,nisam naisla na nekoga tko ti ne uzvrati osmjehom i pozeli dobrodoslicu!Nikada!''.!Kazu da ako uljepsas zivot jednom covjeku vec si na dobrom putu!A Vi ste,dragi ljudi i ovaj put pomogli da pomognemo i vracamo osmijehe na lice svaki dan!Bilo u obliku pruzenog novcica,jednog bonbona ,majice ili tek upucenog osmijeha za koji dobijemo rucice koje nam masu i glasice koji viču"Mercy Jovo"(Jovo je bijeli covjek)!!Ovih dana preselili smo se kod vlč.Odilona i nastojimo sto vise vremena provesti s curicama ...Dragi prijatelji ,dragi donatori "Kapi ljubavi" ,kumovi,molim Vas za razumijevanje..Dosta Vas mi je poslalo upit da uslikam kumce!...Kad se,ako Bog da vratim,svi cete dobiti pisamce i slikicu od Vaseg kumceta,a bit ce jos djevojcica koje ce trebati svoje kumove!Uopce ne sumnjamo da cete se odazvati!Takodjer,vlc.Odilon sredjuje prostor gdje bi uskoro trebalo"niknuti "i igraliste za djevojcice!Ljuljackice i tobogani su vec u izradi...

Dok smo ovdje i to bi trebalo biti gotovo!Sirotiste zaista lijepo izgleda,a djevojcice su preslatke,umiljate i razigrane!S njima stalno u Domu borave tri casne sestre koje se brinu da sve stima!Vlc.Odilon posjecuje djevojcice koliko mu njegove svecenicke obveze dopustaju ,obzirom da je na sluzbi u Zagrebu!Al svakako je u stalnom kontaktu sa sirotistem!Prije polaska ovamo,obecala sam si da se necu toliko vezati za djecu ,kao u Subukii,necu ih pustati u srce,ne tako duboko!Provest cu s njima odredjeno vrijeme i vracam se u svakodnevnicu. Rekla sam da mi zaista nije potrebno svaki put kad se vracam iz Afrike sakupljati mjesecima srce ,koje je na rastanku s njima u komadicima !..Mozes mislit koliko je trajalo.!

Ne mozes ostat ravnodusan dok ti radosno trce u zagrljaj cim cuju otvaranje vrata kapije sirotista sv.Ivana Pavla II!Dok te Amanda pogleda onim svojim velikim umilnim okicama,kad Eli potrci u zagrljaj i pokusava pravilno izgovorit ime,Felicite,mali veseljak ,Divine koja na sve nacine pokusava privuci pozornost!Noeli,(manja),objasnjava kao odvjetnica
,Cristele,koja i kad nesto radi glasno odgovora dok slusa Misu na radiju,Senan,za koju kazu da je dar od Boga.
Svaka od curica ima "ono nešto" i sve ih prije nego trepnes "slazes " u srce!!I vec si svjestan da ce i ovaj povratak u "stvarnost" biti tuzan!Jer kako zaboraviti i ne zavoljeti ove curice ,ove ljude,koji nam neprestano pokazuju koliko smo dobro dosli...Dok nas Pascal poziva na proslavu Nezavisnosti ili dok nam Blandine objasnjava kako pravi"fritulice" od banana...Svaki dan ucimo kako biti bolji ljudi,gledamo kako se ljubav dijeleci mnozi!Jer sve sto dajemo vraca se stostruko!!Hvala Vam sto ste dio kruga dobrote!Vjerujte ljubav se itekako isplati...!Veliki pozdrav iz Benina od vaših Jova

Objavljeno u Novosti
Ponedjeljak, 09 Srpanj 2018 13:26

Na put idem puna srca

Na put idem puna srca i napunjenih kofera -;)
Napisati zahvalu svima koji ste pomogli, „staviti osjećaje“ na papir/računalo :-) , u zadnje vrijeme mi baš ne ide! Ne znam , emocije mi , valjda „blokiraju „pisanje! Emocije koje pokušavam prenijeti i dočarati svima Vama dobrotu koju širite! Zahvaliti svim kumovima koji ovih dana dolaze u naš ured i donose poklone,pisamca i slike za svoju kumčad, koji u paketiće spremaju i dio srca , koja kucaju za njima nepoznate , a opet tako bliske curice u dalekom Beninu!Osjećaju ih kao svoje! Zahvaliti Ivanu Šteki/Prodeksu na svemu što čini, na darovima i svemu što su izdvojili i spremili za sirotišta, ljekarni“Đivić“, koji su rekli-„uzmi što ti treba“-godinama su uz“Kapljicu“, knjižari „Aniv“, ljekarni "Nada",Mariji koja je donirala narukvice s imenima za sve djevojčice, Ankici na uplacenom putnom osiguranju,mojoj Mateji, koja vrijedno prevodi pisamca na francuski jezik, i koja mi je rekla –ako što treba samo zovi, prevodit ćemo!Ružici koja mi je od Afričkog platna (poklon od prijatelja iz Kenije), sašila sve što se sašiti može i koja uvijek „uskače „kad treba!Svima Vama, dragi ljudi koji uplaćujete donacije, koji zovete humanitarni broj, svima Vam od srca Hvala!Mojim prijateljima/prijateljicama (prepoznat će se;-)), koji kažu „uzmi-ovo je za tebe, to je sitnica“!Ma , koja sitnica , veliko je to!Golemo!! I poruče –ako budeš nešto od tamo trebala-zovi…“Kapljicama“,koji će odrađivati i moj dio posla,našem Mati ,(ako Bog da vozi me do Zagreba), sestri Blanki,(i ovaj put će sudjelovati u putovanju i odvesti dio darova (toliko toga ima da ne stane u jedno auto)),Jurici(zna on zašto), fra Miki (hvala Vam što ste tu, uvijek i u svemu za mene)!Hvala Vam što pomažete da živim svoj san, hvala i ostalim fratrima, a naravno veliko i posebno hvala mom šefu, fra Đoki, koji ustvari nije šef , on je moj veliki brat…Uvijek je ista priča kad spomenem da bih opet u Afriku-aha, oćeš, oćeš –samo Ti sanjaj i na kraju kaže-a dobro ako ti se ide- idi i čuvaj to“manite“ glave ;-) i ništa ne brini!Hvala našoj općini-(od načelnika do svih ) , na donaciji uplaćenoj za sirotište! Srce mi je ko kuća i zaista sam ponosna što sam iz ovog malog grada u kojem žive ljudi velikog srca, hvala Vam na pomoći i podršci! Neka mi se ne uvrijede kumovi i donatori iz drugih gradova i zemalja! Ne zamjerite mi molim Vas ako sam nekoga zaboravila, svi ste u srcu, i svima od srca hvala, što drugo reći, kako izreći…ne znam !HVALA VAM

Objavljeno u Novosti
Četvrtak, 01 Lipanj 2017 21:40

Poštovani donatori , dragi prijatelji!

Poštovani donatori , dragi prijatelji!
Hvala Vam što ste preko naše Udruge pomagali djeci u Subukii! Želimo Vas obavijestiti da smo odlučili kako je vrijeme pomagati i druge misije na crnim kontinentu.Misiju u Subukii i sirotište Mali dom potpomaže dosta donatora iz cijelog svijeta , a postoje sirotišta koja su na samom rubu ili su u osnutku i trebaju svaku moguću pomoć.Smatramo da je vrijeme da pomognemo(svi skupa, jer samo tako , u zajedništvu možemo brda pomjerat)negdje gdje je pomoć još potrebnija.Naravno, svi koji želite nastaviti pomagati sirotište u Subukii , možete se javiti direktno fra Miroslavu Babiću(za podatke se možete javiti u inbox) , jer facce stranicu Malog doma uređuje i vodi cura iz Zagreba! p.s.stavljeno je samo par slikica zahvale jer u ovih nepunih sedam godina , koliko smo svi skupa pomagali spomenutu misiju stvarno Vas je bilo mnoštvo i žao nam je što sve ne možemo nabrojati..Al svi nosite iste zasluge! Hvala Vam od srca, hvala Vam što ste uz Kapljicu!

Objavljeno u Novosti
Četvrtak, 01 Lipanj 2017 21:25

Dragi naši!

Dragi naši!
Želimo Vas pozvati u nedjelju na misu(u 11.sati) kod našeg fra Đoke u R.Polje! Imat ćemo u posjeti drage goste…Naime, ako Bog da ,dolaze nam velečasni Odilon(afrikanac na službi u Zagrebu) i Josipa( Josipa Jo Galić) za koju mogu slobodno reći, moja draga prijateljica) .Josipa je odavno dio Kapljice jer gdje god je „hodala „nosila je i“Kap ljubavi“sa sobom!O Josipi nećemo puno pisati,dođite ju upoznati!! O našem vlč.Odilonu evo ukratko:
Sirotište sv.Ivana Pavla II. otvoreno u Beninu, točnije selo Hondij! Rodno selo velečasnog Odilona Singboa, koji je preko hrvatskih misonara došao na studij u Hrvatsku iz dalekog Benina! Diplomiravši kao jedan od najbolji, biskupskim dekretom postaje u Hrvatskoj prvim afričkim misionarom! Postaje spona Benina i Hrvatske! Uvidjevši probleme djevojaka, koje u Beninu i nemaju neka prava, uz pomoć hrvatskih i njemačkih donatora u ljeto 2015. otvara sirotište u selu Hondij, samo za curice! Trenutačno se u sirotištu nalaze 23 curice, koje su dobile prilike za školovanje i pristojan obrok! Sirotište i dalje pomažu donatori iz Hrvatske, što je hvalevrijedno! Sirotiste ima kapacite za 50 curica, no s obzirom na mogućnosti, ne može ih se primiti dok se ne osiguraju uvijeti za njih! Curice svaku večer mole za sve donatore, tako da su svi oni uključeni na bilo koji način u ovu priču, dobivaju dio nagrade u obliku molitve! Sirotište i dalje treba pomoć, stoga hvala na vašoj pomoći, te vas pozivam da nastavite! S poštovanjem Josipa Galić, volonterka sirotišta

Dođite i moći ćete čuti njihove zanimljive životne priče!

Objavljeno u Novosti

Danas , kada živimo u teškim vremenima , svakom čovjeku je potrebna topla ljudska riječ. A članovi udruge „Kap ljubavi“ iz Tomislavgrada, već 17 godina, nastoje, uz sve egzistencijalne stvari, da unesu malo radosti i uljepšaju dane onima koji su imali manje sreće u životu.

Grupa nesebičnih ljudi iz Tomislavgrada, članova udruge „Kap ljubavi“,  već punih 17 godina se bavi humanitarnim radom, a početkom naredne godine u Afriku će po drugi put ispratiti svoju članicu i tajnicu Dražanu Perković. I ovaj put, kao i prije četiri godine, Dražana odlazi u mjesto Subukia u Keniji, gdje će pomagati napuštenoj djeci štićenicima Malog doma.

 “Da, uskoro ponovno krećem put Afrike! Obzirom da smo u Udruzi ovih dana imali Božićnu akciju i bila nam je zaista velika gužva -moram biti iskrena i priznati da baš ne stižem razmišljati o svemu! Mogu samo reći da se jako radujem i jedva čekam zagrliti te malene anđele- moju afričku obitelj! ”, kaže za naš portal Dražana.

Napominje i da je božićno vrijeme, vrijeme darivanja i radosti te da su joj ovaj Božić i onaj iz 2011.  najljepši do sada. “Svi ljudi koji su prije četiri godine znali da odlazim u Afriku i koji znaju da se sada spremam na put dolazili su, ili još uvijek dolaze, sa donacijama za malene afrikance. Uz dječicu koja su donosila cijeli džeparac, najviše me se dojmila jedna baka čiji dolazak u ured nikada neću zaboraviti…Pogrbljena, teškog koraka ali sa osmijehom na licu pružila je 5 maraka i zamolila me da joj pola iznosa vratim a drugu polovicu želi dati za „nekog malog crnčića da jedan dan jede“…Nema više, kako je kazala, ali želi pomoći”, priča nam Dražana.

Inače Mali dom u mjestu Subukia je ustanova koja se brine za napuštenu, siromašnu i djecu s posebnim potrebama. U Malom domu trenutno boravi 20 djece s lakšim i težim dijagnozama.

“Nažlost, u Africi je imati bolesno dijete još uvijek sramota. Ljudi vjeruju kada imaju bolesno dijete da su začarni, da ih je neko ukleo - i najčešće tu djecu daju fratrima. A neka budu pronađena u šumi, na ulici, napuštena, odbačena, i ta djeca se dovedu u Mali dom, gdje im se pruža adekvatna ljekarska pomoć, i gdje dobijaju tri obroka dnevno. A, vjerujte mi, u Africi jedan obrok je bogatstvo”, ističe Dražana.

Prisjećajući se svog šestomjesečnog boravka u ovom afričkom mjestu, kaže nam da ju je u samom početku najviše dirnuo način ishrane koji se bazira na –ugali (mljeveni kukuruz koji se kuha s vodom), sukumawiki (zelje), gideri (kukuruz i grah)  a koji su djeca jela s nevjerojatnim zadovoljsvom. Tih prvih dana često je zbog toga znala i zaplakati, ali s vremenom je shvatila da ih ne treba žaliti, oni su sretni s onim što imaju - ne znaju za bolje.

Jednom prilikom joj je Simon Langat, čuvar humanitaraca, objašnjavao  „Vidi to je guja (tako afrikanci zovu leteće mrave) oni najavljuju početak kišne sezone. I super su za jest , jako su ukusni“. I zaista, kaže Dražana, ubrzo je došla kiša i shvatila je da Langati imao pravo- većina djece slasno je gutala sirove mrave.

“U Africi vlada ogromno siromaštvo i glad, ali ih rijetko vidite da su tužni. Naravno i ovdje kod nas ima dosta siromaštva i preko Kapljice smo se susreli sa svime, ali je nemoguće usporediti njihovo siromaštvo s našim. Mi neprestano kukamo, nezadovoljni smo, a oni imaju tako malo a opet su sretniji od nas. Imaju duha i raduju se sitnicama. Nažalost to se rijetko može vidjeti kod nas”, priča Dražana.

Vrijeme provedeno u Africi smatra najljepšim razdobljem u svom životu. Niti u jednom trenutku, kaže, nije bila u opasnosti niti osjetila strah. Osjećala se kao dio njih, kao da je nekada davno živjela s njima.  I zato često voli reći da joj je Afrika pomogla, a ne ona njoj. Tamo je shvatila prave životne vrijednosti, naučila cijeniti sitnice, a i prijatelji joj kažu da ju je Afrika dosta promijenila.

“Često me ljudi sretnu i govore kako smatraju da sam hrabra, kako se nama volonterima dive. Ne, ne treba se nama diviti  niti smo mi junaci. Diviti se treba našim svećenicima i časnim sestrama koji svoje živote daju za druge. Mi provedemo po par mjeseci volontirajući, a potom se vraćamo našoj kući, našim obiteljima. Stoga hvala fra Jozi Radošu-Đoki  i svim mojim fratrima koji su mi pomogli otići u Afriku i koji su tu uvijek što god treba i meni osobno i Kapljici”, ističe naša sagovornica.

Kroz različite vidove donacija i kumstava već nekoliko godina Kap ljubavi prikuplja i novac za školovanje djece u Subukiji. Dražana nam kaže da je Udruga preuzela brigu o kumstvima djece iz sirotišta a sva ostala kumstva idu preko ekipe iz Zagreba, koji vode stranicu Mali dom. Jednogodišnje kumstvo (osnovna škola) je 150 eura. Naglašava da je u Malom domu veliki broj djece koja su s poteškoćama u razvoju i ne idu u školu i za njih ljudi mogu donirati. Trenutno je u toku akcija pravljenja kuće za ženu, koja je teta u sirotištu. 

Napominje da mnogi projekti ne bi uspjeli bez pomoći dobrih ljudi, a naš narod je više puta pokazao da ima veliko srce i da je spreman pomoći bratu u nevolji. Tako je Udruga Kap ljubavi, koju svim srcem od samog početka vodi fra Jozo Radoš-Đoka, uz pomoć dobrih ljudi za nepune dvije godine uspjela napraviti dvije kuće za samohrane majke, kao i skladište za Udrugu. 

Dražana naglašava i da su ljudi spremni svoju humanost staviti ispred vjere i nacije i često u praksi ima priliku vidjeti da čovjek koji gleda srcem ne vidi ništa osim čovjeka.

“Mi imamo dosta ljudi koji su islamske vjeroispovijesti i sudjeluju u svakoj našoj akciji i pomažu. Kao što naš voditelj fra Đoka, zna reći "svugdje ima i trnja i ruža". Ali više je ruža. I smatram da je svaki čovjek dobar čovjek samo ga treba potaknuti i probuditi to dobro u njemu”, smatra Dražana kojoj  Afrika nedostaje pune četiri godine - i dječica i ljudi koje je tamo upoznala pa čak i žohari i pacovi koji su im svakodnevno „napadali „hranu”.  Stoga još uvijek ne može vjerovati da će narednog mjeseca ovo jedinstveno i posebno životno iskustvo još jednom ponoviti.

6yka.com

Objavljeno u Novosti
Ponedjeljak, 11 Siječanj 2016 11:40

ČESTITKA IZ AFRIKE!

Foto čestitka

Objavljeno u Novosti
Ponedjeljak, 30 Studeni 2015 21:32

Pismo zahvale iz Afrike

Dragi prijatelji iz Bosne i Hercegovine i dobročinitelji udruge Kap ljubavi, svi vi koji zajedničkim snagama činite dobro za afričku misiju koju vodim, pozdravljam vas iz Kenije, iz sirotišta Mali dom i škole za siromašnu djecu Sv. Franjo. Na kraju ove 2015. godine želim s vama podijeliti lijepe vijesti i uspjeh koji smo ostvarili u proteklom periodu.

Ususret novoj godini postajemo ekstra optimistični, donosimo značajne odluke koje će nam promijeniti život nabolje i riješiti nas zamki u kojima zapnemo zbog vlastitog ponašanja ili rada kojim nismo zadovoljni. A onda u prvim danima nove godine većina novogodišnjih rezolucija počinje blijedjeti, mi pronađemo realna opravdanja zbog kojih se ipak ne možemo promijeniti, nego nastavljamo po starom. Često postajemo nevjerni Tome kada se susretnemo s izazovima u kojima trebamo uložiti cijelog sebe da bismo uspjeli. Vjerujem da vam je poznat ovaj scenarij, meni jest. Unatrag nekoliko godina borio sam se s milijun prepreka koje su mi sprečavale da započnem renoviranje škole za mojih tristotinjak đaka koji su došli pod krov ove misije s vjerom da ćemo im pomoći da stanu na noge, da imaju ono zrno dostojanstva koje svaki čovjek na ovoj zemlji želi i zaslužuje imati. Kada je početkom prošle godine broj upotrebljivih učionica pao na polovicu, odgađanja više nije bilo, trebalo je ukloniti urušene krovove, ogoliti zidove i krenuti ispočetka. Započeti prilično težak posao koji će iziskivati financije koje nisam imao. Ali i najdalje putovanje započinje prvim korakom pa smo tako i krenuli graditi učionicu po učionicu, a bujica dobrih želja i potpore u pravim trenucima stizala je na našu afričku adresu.

Moje novogodišnje odluke ovaj put nisu se raspale, cijelu 2014. godinu majstori i ja nismo odustali. Do kraja te godine uspjeli smo u školi Sv. Franje opremiti dva laboratorija i knjižnicu što nam je bio osnovni zahtjev da se uopće smijemo nazvati ozbiljnom školom u kojoj se stječe adekvatno srednjoškolsko obrazovanje. Tu nismo stali. Nastavili smo s radovima na učionicama i renovirali polovicu, mi ih zovemo Istočne učionice koje su doista, blistave kao sunce, dočekale naše đake na početku nove školske godine koja je kod nas započela u siječnju 2015. godine. Podigli smo nove krovove, popločali podove, renovirali osute zidove. Uveli smo vodu u laboratorije i opremili ih nužnom opremom. Nažalost za opremu učionica nismo imali dovoljno novaca pa su stare klupe i stolice koje su još uvijek bile čitave, vraćene u učionice. Nastava se mogla neometano odvijati, bez prokišnjavanja krovova, što je bilo najbitnije.

Afričke škole nisu građene poput onih na koje ste se vi naviknuli gdje se u jednoj zgradi na više katova nađe cijela škola sa svim učionicama. Kad nas nema katova a učionice se raspoređene u nekoliko baraka i u svaku učionicu se ulazi direktno izvana.

Nakon Istočnih na red su došle četiri Zapadne učionice koje smo uspjeli izgraditi u samo 4 mjeseca. Time je nastavni dio škole bio još malo pa gotov, nedostajala je samo administrativna baraka u koju trebamo smjestiti školske urede i papirologiju, a koje smo privremeno smjestili u novim laboratorijima i knjižnici. Trebalo je urediti i prilazne puteve prema učionicama koje dotad nismo imali zbog čega je kretanje po blatu između učionica za vrijeme kišne sezone iznimno otežavalo pokretljivost naših učenika u invalidskim kolicima.

Zacrtane poslove uspjeli smo privesti kraju u rujnu ove godine i sve je nekako došlo na svoje pred blagdan svetoga Franje 4. listopada kada smo proslavili otvorenje polovice škole.

Bliži nam se Nova godina i nove rezolucije. Ja već znam što ću poželjeti - da do kraja 2016. godine završim i drugu polovicu škole: izgradim mojim školarcima pristojne spavaonice i sanitarne čvorove, dovedemo im tekuću vodu što će iz temelja promijeniti uvjete života djece žive u ovom misijskom školskom kampusu. Sad sam siguran da iza sebe imam vojsku nesebičnih ljudi koji su ovu misiju primili u svoje srce i onoliko koliko mogu, svojim koracima, pomažu da mi u misiji napredujemo i činimo korake za dobro mladih i djece koji bez naše pružene ruke doista nemaju šansu krenuti naprijed i boriti se za svoj goli život. Ovo su novogodišnje odluke od kojih ne smijem odustati jer čim završim radove koji me čekaju u školi Sv. Franje morat ću otvoriti novo gradilište koje već odavno zove u pomoć. Sirotište za bolesnu i napuštenu djecu Mali dom došlo je do svog maksimuma, svaki raspoloživi krevet primio je dvoje djece i mjesta više nema. Vrijeme je da se naš Mali dom proširi i otvori vrata novoj djeci koju ćemo moći primiti u našu veliku zajednicu.

Na kraju, želim vam zahvaliti dragi prijatelji što mi pomažete da se na ovom putu ne zaustavljam već uspijevam stalno ići naprijed u borbi za dostojanstven život afričke djece koja su mi povjerena.

U ime svih njih želim vam sretan Božić, puno uspjeha u Novoj godini i pozivam vas da budete i dalje dio ove misije!

Zajedno s vama u Kristu i poslanju služenja za dobro najslabijih.

 

Iz Afrike,

 

Fra Miro Babić

 

 

Objavljeno u Novosti
Stranica 1 od 2

 

Naša Adresa:
Stjepana Radića b.b.
80240 Tomislavgrad, HBŽ
Federacija B i H
Radno vrijeme:
Pon. - Pet. 08 do 15 h, ukoliko nije
na vratima naznačeno drugačije!
Uključili smo još više terenskog rada, subotom nismo u uredu!

Iz Statuta

Udruga je osnovana da djelom i životom članova svjedoči kršćansku vjeru i djelotvornu ljubav prema svim ljudima , a pogotovu onima u nevolji.
Ciljevi djelovanja Udruge su:
-     svjedočiti svoju vjeru ljubavlju prema bližnjemu;
-     pružiti pomoć ugroženima kao što su :stare osobe, bolesnici, invalidi, nemoćnici,     
ovisnici, osobe koje žive na rubu ljudskog dostojanstva i svima kojima je potrebna     
bilo  kakva stručna ili materijalna pomoć.  

Realtime website traffic tracker, online visitor stats and hit counter