Notice: Trying to get property of non-object in /home/kapljuba/public_html/templates/corporate_response/vertex/responsive/responsive_mobile_top_bar.php on line 50
  • reg.
Četvrtak, 01 Lipanj 2017 21:40

Poštovani donatori , dragi prijatelji!

Poštovani donatori , dragi prijatelji!
Hvala Vam što ste preko naše Udruge pomagali djeci u Subukii! Želimo Vas obavijestiti da smo odlučili kako je vrijeme pomagati i druge misije na crnim kontinentu.Misiju u Subukii i sirotište Mali dom potpomaže dosta donatora iz cijelog svijeta , a postoje sirotišta koja su na samom rubu ili su u osnutku i trebaju svaku moguću pomoć.Smatramo da je vrijeme da pomognemo(svi skupa, jer samo tako , u zajedništvu možemo brda pomjerat)negdje gdje je pomoć još potrebnija.Naravno, svi koji želite nastaviti pomagati sirotište u Subukii , možete se javiti direktno fra Miroslavu Babiću(za podatke se možete javiti u inbox) , jer facce stranicu Malog doma uređuje i vodi cura iz Zagreba! p.s.stavljeno je samo par slikica zahvale jer u ovih nepunih sedam godina , koliko smo svi skupa pomagali spomenutu misiju stvarno Vas je bilo mnoštvo i žao nam je što sve ne možemo nabrojati..Al svi nosite iste zasluge! Hvala Vam od srca, hvala Vam što ste uz Kapljicu!

Objavljeno u Novosti
Četvrtak, 01 Lipanj 2017 21:25

Dragi naši!

Dragi naši!
Želimo Vas pozvati u nedjelju na misu(u 11.sati) kod našeg fra Đoke u R.Polje! Imat ćemo u posjeti drage goste…Naime, ako Bog da ,dolaze nam velečasni Odilon(afrikanac na službi u Zagrebu) i Josipa( Josipa Jo Galić) za koju mogu slobodno reći, moja draga prijateljica) .Josipa je odavno dio Kapljice jer gdje god je „hodala „nosila je i“Kap ljubavi“sa sobom!O Josipi nećemo puno pisati,dođite ju upoznati!! O našem vlč.Odilonu evo ukratko:
Sirotište sv.Ivana Pavla II. otvoreno u Beninu, točnije selo Hondij! Rodno selo velečasnog Odilona Singboa, koji je preko hrvatskih misonara došao na studij u Hrvatsku iz dalekog Benina! Diplomiravši kao jedan od najbolji, biskupskim dekretom postaje u Hrvatskoj prvim afričkim misionarom! Postaje spona Benina i Hrvatske! Uvidjevši probleme djevojaka, koje u Beninu i nemaju neka prava, uz pomoć hrvatskih i njemačkih donatora u ljeto 2015. otvara sirotište u selu Hondij, samo za curice! Trenutačno se u sirotištu nalaze 23 curice, koje su dobile prilike za školovanje i pristojan obrok! Sirotište i dalje pomažu donatori iz Hrvatske, što je hvalevrijedno! Sirotiste ima kapacite za 50 curica, no s obzirom na mogućnosti, ne može ih se primiti dok se ne osiguraju uvijeti za njih! Curice svaku večer mole za sve donatore, tako da su svi oni uključeni na bilo koji način u ovu priču, dobivaju dio nagrade u obliku molitve! Sirotište i dalje treba pomoć, stoga hvala na vašoj pomoći, te vas pozivam da nastavite! S poštovanjem Josipa Galić, volonterka sirotišta

Dođite i moći ćete čuti njihove zanimljive životne priče!

Objavljeno u Novosti

Danas , kada živimo u teškim vremenima , svakom čovjeku je potrebna topla ljudska riječ. A članovi udruge „Kap ljubavi“ iz Tomislavgrada, već 17 godina, nastoje, uz sve egzistencijalne stvari, da unesu malo radosti i uljepšaju dane onima koji su imali manje sreće u životu.

Grupa nesebičnih ljudi iz Tomislavgrada, članova udruge „Kap ljubavi“,  već punih 17 godina se bavi humanitarnim radom, a početkom naredne godine u Afriku će po drugi put ispratiti svoju članicu i tajnicu Dražanu Perković. I ovaj put, kao i prije četiri godine, Dražana odlazi u mjesto Subukia u Keniji, gdje će pomagati napuštenoj djeci štićenicima Malog doma.

 “Da, uskoro ponovno krećem put Afrike! Obzirom da smo u Udruzi ovih dana imali Božićnu akciju i bila nam je zaista velika gužva -moram biti iskrena i priznati da baš ne stižem razmišljati o svemu! Mogu samo reći da se jako radujem i jedva čekam zagrliti te malene anđele- moju afričku obitelj! ”, kaže za naš portal Dražana.

Napominje i da je božićno vrijeme, vrijeme darivanja i radosti te da su joj ovaj Božić i onaj iz 2011.  najljepši do sada. “Svi ljudi koji su prije četiri godine znali da odlazim u Afriku i koji znaju da se sada spremam na put dolazili su, ili još uvijek dolaze, sa donacijama za malene afrikance. Uz dječicu koja su donosila cijeli džeparac, najviše me se dojmila jedna baka čiji dolazak u ured nikada neću zaboraviti…Pogrbljena, teškog koraka ali sa osmijehom na licu pružila je 5 maraka i zamolila me da joj pola iznosa vratim a drugu polovicu želi dati za „nekog malog crnčića da jedan dan jede“…Nema više, kako je kazala, ali želi pomoći”, priča nam Dražana.

Inače Mali dom u mjestu Subukia je ustanova koja se brine za napuštenu, siromašnu i djecu s posebnim potrebama. U Malom domu trenutno boravi 20 djece s lakšim i težim dijagnozama.

“Nažlost, u Africi je imati bolesno dijete još uvijek sramota. Ljudi vjeruju kada imaju bolesno dijete da su začarni, da ih je neko ukleo - i najčešće tu djecu daju fratrima. A neka budu pronađena u šumi, na ulici, napuštena, odbačena, i ta djeca se dovedu u Mali dom, gdje im se pruža adekvatna ljekarska pomoć, i gdje dobijaju tri obroka dnevno. A, vjerujte mi, u Africi jedan obrok je bogatstvo”, ističe Dražana.

Prisjećajući se svog šestomjesečnog boravka u ovom afričkom mjestu, kaže nam da ju je u samom početku najviše dirnuo način ishrane koji se bazira na –ugali (mljeveni kukuruz koji se kuha s vodom), sukumawiki (zelje), gideri (kukuruz i grah)  a koji su djeca jela s nevjerojatnim zadovoljsvom. Tih prvih dana često je zbog toga znala i zaplakati, ali s vremenom je shvatila da ih ne treba žaliti, oni su sretni s onim što imaju - ne znaju za bolje.

Jednom prilikom joj je Simon Langat, čuvar humanitaraca, objašnjavao  „Vidi to je guja (tako afrikanci zovu leteće mrave) oni najavljuju početak kišne sezone. I super su za jest , jako su ukusni“. I zaista, kaže Dražana, ubrzo je došla kiša i shvatila je da Langati imao pravo- većina djece slasno je gutala sirove mrave.

“U Africi vlada ogromno siromaštvo i glad, ali ih rijetko vidite da su tužni. Naravno i ovdje kod nas ima dosta siromaštva i preko Kapljice smo se susreli sa svime, ali je nemoguće usporediti njihovo siromaštvo s našim. Mi neprestano kukamo, nezadovoljni smo, a oni imaju tako malo a opet su sretniji od nas. Imaju duha i raduju se sitnicama. Nažalost to se rijetko može vidjeti kod nas”, priča Dražana.

Vrijeme provedeno u Africi smatra najljepšim razdobljem u svom životu. Niti u jednom trenutku, kaže, nije bila u opasnosti niti osjetila strah. Osjećala se kao dio njih, kao da je nekada davno živjela s njima.  I zato često voli reći da joj je Afrika pomogla, a ne ona njoj. Tamo je shvatila prave životne vrijednosti, naučila cijeniti sitnice, a i prijatelji joj kažu da ju je Afrika dosta promijenila.

“Često me ljudi sretnu i govore kako smatraju da sam hrabra, kako se nama volonterima dive. Ne, ne treba se nama diviti  niti smo mi junaci. Diviti se treba našim svećenicima i časnim sestrama koji svoje živote daju za druge. Mi provedemo po par mjeseci volontirajući, a potom se vraćamo našoj kući, našim obiteljima. Stoga hvala fra Jozi Radošu-Đoki  i svim mojim fratrima koji su mi pomogli otići u Afriku i koji su tu uvijek što god treba i meni osobno i Kapljici”, ističe naša sagovornica.

Kroz različite vidove donacija i kumstava već nekoliko godina Kap ljubavi prikuplja i novac za školovanje djece u Subukiji. Dražana nam kaže da je Udruga preuzela brigu o kumstvima djece iz sirotišta a sva ostala kumstva idu preko ekipe iz Zagreba, koji vode stranicu Mali dom. Jednogodišnje kumstvo (osnovna škola) je 150 eura. Naglašava da je u Malom domu veliki broj djece koja su s poteškoćama u razvoju i ne idu u školu i za njih ljudi mogu donirati. Trenutno je u toku akcija pravljenja kuće za ženu, koja je teta u sirotištu. 

Napominje da mnogi projekti ne bi uspjeli bez pomoći dobrih ljudi, a naš narod je više puta pokazao da ima veliko srce i da je spreman pomoći bratu u nevolji. Tako je Udruga Kap ljubavi, koju svim srcem od samog početka vodi fra Jozo Radoš-Đoka, uz pomoć dobrih ljudi za nepune dvije godine uspjela napraviti dvije kuće za samohrane majke, kao i skladište za Udrugu. 

Dražana naglašava i da su ljudi spremni svoju humanost staviti ispred vjere i nacije i često u praksi ima priliku vidjeti da čovjek koji gleda srcem ne vidi ništa osim čovjeka.

“Mi imamo dosta ljudi koji su islamske vjeroispovijesti i sudjeluju u svakoj našoj akciji i pomažu. Kao što naš voditelj fra Đoka, zna reći "svugdje ima i trnja i ruža". Ali više je ruža. I smatram da je svaki čovjek dobar čovjek samo ga treba potaknuti i probuditi to dobro u njemu”, smatra Dražana kojoj  Afrika nedostaje pune četiri godine - i dječica i ljudi koje je tamo upoznala pa čak i žohari i pacovi koji su im svakodnevno „napadali „hranu”.  Stoga još uvijek ne može vjerovati da će narednog mjeseca ovo jedinstveno i posebno životno iskustvo još jednom ponoviti.

6yka.com

Objavljeno u Novosti
Ponedjeljak, 11 Siječanj 2016 11:40

ČESTITKA IZ AFRIKE!

Foto čestitka

Objavljeno u Novosti
Ponedjeljak, 30 Studeni 2015 21:32

Pismo zahvale iz Afrike

Dragi prijatelji iz Bosne i Hercegovine i dobročinitelji udruge Kap ljubavi, svi vi koji zajedničkim snagama činite dobro za afričku misiju koju vodim, pozdravljam vas iz Kenije, iz sirotišta Mali dom i škole za siromašnu djecu Sv. Franjo. Na kraju ove 2015. godine želim s vama podijeliti lijepe vijesti i uspjeh koji smo ostvarili u proteklom periodu.

Ususret novoj godini postajemo ekstra optimistični, donosimo značajne odluke koje će nam promijeniti život nabolje i riješiti nas zamki u kojima zapnemo zbog vlastitog ponašanja ili rada kojim nismo zadovoljni. A onda u prvim danima nove godine većina novogodišnjih rezolucija počinje blijedjeti, mi pronađemo realna opravdanja zbog kojih se ipak ne možemo promijeniti, nego nastavljamo po starom. Često postajemo nevjerni Tome kada se susretnemo s izazovima u kojima trebamo uložiti cijelog sebe da bismo uspjeli. Vjerujem da vam je poznat ovaj scenarij, meni jest. Unatrag nekoliko godina borio sam se s milijun prepreka koje su mi sprečavale da započnem renoviranje škole za mojih tristotinjak đaka koji su došli pod krov ove misije s vjerom da ćemo im pomoći da stanu na noge, da imaju ono zrno dostojanstva koje svaki čovjek na ovoj zemlji želi i zaslužuje imati. Kada je početkom prošle godine broj upotrebljivih učionica pao na polovicu, odgađanja više nije bilo, trebalo je ukloniti urušene krovove, ogoliti zidove i krenuti ispočetka. Započeti prilično težak posao koji će iziskivati financije koje nisam imao. Ali i najdalje putovanje započinje prvim korakom pa smo tako i krenuli graditi učionicu po učionicu, a bujica dobrih želja i potpore u pravim trenucima stizala je na našu afričku adresu.

Moje novogodišnje odluke ovaj put nisu se raspale, cijelu 2014. godinu majstori i ja nismo odustali. Do kraja te godine uspjeli smo u školi Sv. Franje opremiti dva laboratorija i knjižnicu što nam je bio osnovni zahtjev da se uopće smijemo nazvati ozbiljnom školom u kojoj se stječe adekvatno srednjoškolsko obrazovanje. Tu nismo stali. Nastavili smo s radovima na učionicama i renovirali polovicu, mi ih zovemo Istočne učionice koje su doista, blistave kao sunce, dočekale naše đake na početku nove školske godine koja je kod nas započela u siječnju 2015. godine. Podigli smo nove krovove, popločali podove, renovirali osute zidove. Uveli smo vodu u laboratorije i opremili ih nužnom opremom. Nažalost za opremu učionica nismo imali dovoljno novaca pa su stare klupe i stolice koje su još uvijek bile čitave, vraćene u učionice. Nastava se mogla neometano odvijati, bez prokišnjavanja krovova, što je bilo najbitnije.

Afričke škole nisu građene poput onih na koje ste se vi naviknuli gdje se u jednoj zgradi na više katova nađe cijela škola sa svim učionicama. Kad nas nema katova a učionice se raspoređene u nekoliko baraka i u svaku učionicu se ulazi direktno izvana.

Nakon Istočnih na red su došle četiri Zapadne učionice koje smo uspjeli izgraditi u samo 4 mjeseca. Time je nastavni dio škole bio još malo pa gotov, nedostajala je samo administrativna baraka u koju trebamo smjestiti školske urede i papirologiju, a koje smo privremeno smjestili u novim laboratorijima i knjižnici. Trebalo je urediti i prilazne puteve prema učionicama koje dotad nismo imali zbog čega je kretanje po blatu između učionica za vrijeme kišne sezone iznimno otežavalo pokretljivost naših učenika u invalidskim kolicima.

Zacrtane poslove uspjeli smo privesti kraju u rujnu ove godine i sve je nekako došlo na svoje pred blagdan svetoga Franje 4. listopada kada smo proslavili otvorenje polovice škole.

Bliži nam se Nova godina i nove rezolucije. Ja već znam što ću poželjeti - da do kraja 2016. godine završim i drugu polovicu škole: izgradim mojim školarcima pristojne spavaonice i sanitarne čvorove, dovedemo im tekuću vodu što će iz temelja promijeniti uvjete života djece žive u ovom misijskom školskom kampusu. Sad sam siguran da iza sebe imam vojsku nesebičnih ljudi koji su ovu misiju primili u svoje srce i onoliko koliko mogu, svojim koracima, pomažu da mi u misiji napredujemo i činimo korake za dobro mladih i djece koji bez naše pružene ruke doista nemaju šansu krenuti naprijed i boriti se za svoj goli život. Ovo su novogodišnje odluke od kojih ne smijem odustati jer čim završim radove koji me čekaju u školi Sv. Franje morat ću otvoriti novo gradilište koje već odavno zove u pomoć. Sirotište za bolesnu i napuštenu djecu Mali dom došlo je do svog maksimuma, svaki raspoloživi krevet primio je dvoje djece i mjesta više nema. Vrijeme je da se naš Mali dom proširi i otvori vrata novoj djeci koju ćemo moći primiti u našu veliku zajednicu.

Na kraju, želim vam zahvaliti dragi prijatelji što mi pomažete da se na ovom putu ne zaustavljam već uspijevam stalno ići naprijed u borbi za dostojanstven život afričke djece koja su mi povjerena.

U ime svih njih želim vam sretan Božić, puno uspjeha u Novoj godini i pozivam vas da budete i dalje dio ove misije!

Zajedno s vama u Kristu i poslanju služenja za dobro najslabijih.

 

Iz Afrike,

 

Fra Miro Babić

 

 

Objavljeno u Novosti
Subota, 01 Kolovoz 2015 10:27

U Subukii se gradi

Zahvaljujući Vama i Vašim donacijama dragi prijatelji u Subukii(Afrika) se gradi( radi i sadi.)..Sve informacije kako pomoći Africi možete naći na www.kapljubavi.com ili nas kontaktirajte na 034 354 420!Hvala Vam od srca

Objavljeno u Novosti
Srijeda, 28 Siječanj 2015 13:16

ASANTE SANA KAP LJUBAVI

Josipa Galić , nedavno je po treći put bila u Africi i nakon povratka napisala je divan tekst o "KAP LJUBAVI". Hvala ti draga Josipa!

 

Tamo negdje u prošlom stoljeću, u dalekoj Americi, rodila se curica, slijepa i gluha, pod imenom Helen Keller! Nije se rodila kao ostali, stoga je njezin životni put bio puno drugačiji i teži, ali ne i nemoguć! Sa svojim hendikepom, uspjela je doktorirati i naučiti nekoliko stranih jezika uz pomoć njezinih bližih i senzibilizirane okoline! Kao već odrasla, izrekla je jednu prekrasnu rečenicu, koja živi nakon njezine smrti i živjet će još mnogo stoljeća: "Sami možemo učiniti tako malo. Zajedno možemo učiniti tako mnogo."! Možda bih tako mogla sažeti sve ono što čine dobri ljudi sabrani pod imenom Kap ljubavi! Vrti se ovih dana upit jedne male djevojčice s Filipina, koji je uputila našem Papi Franji: zašto Bog dopušta glad i umiranje od gladi! Bog je davno odgovorio na ovo pitanje: a zašto sam stvorio tebe čovječe da ne zatvaraš oči nad teškom ljudskom sudbinom!

Tamo gdje se spajaju dvije tradicije i kulture, tamo gdje je granica između tih dviju kultura i tradicija, smjestio se grad, Tomislavgrad! Sigurna sam da ste čuli za njega! I za ljude tog kraja! No, ima jedna prekrasna za taj kraj! Da u tom gradu i tom kraju žive humani ljudi! Ljudi, koji su spremni pomoći, a pri tom ne praviti nikakve razlike! Za njih nikakve granice ne postoje! Onaj tko je u potrebi, oni pružaju ruku pomoći, bilo da se radi materijalnoj, fizičkoj ili duhovnoj pomoći! Udruga je to, koja slavi već dosta godina svog neumornog rada! No jedno možda ne znate najbolje! Da članovi simpatizeri i dobrotvori te udruge već nekoliko godina pomažu franjevačku misiju u dalekoj Keniji pod vodstvom hrvatskog misionara fra Mire Babića!

Tajnica udruge, Dražana Perković, otputovala je tamo na pola godine i na licu mjesta se uvjerila u surovost i stvarnost života u siromašnom zabitom kraju! Nakon povratka, nije mirovala, nego se pod geslom one rečenice, zajedno možemo tako mnogo, nastavila boriti i za njih, na drugom kraju svijeta! Organizirala je one ljude iz udruge Kap ljubavi, informirala ih, i brzo su počele pristizati donacije za školarine! A dobro znamo, što u Africi znači obrazovanje! Stranica udruge Kap ljubavi, ubrzo je pokrenula program Kumstava za djecu u Subukiji! Na stranici se svakodnevno povećao broj fotografija malih heroja, ispod kojih bi pisalo: kumovi, ti i ti, plaćaju godišnju školarinu! Kakve li radosti za male školarce, i povratne informacije za one koji su to omogućili! Možda vi ne znate da je stopa nezaposlenosti u tom kraju Bosne i Hercegovine velika i da ljudi ne žive baš bajnim životom, ali ih to ne sprječava da pogledaju brata ili sestru u potrebi i podijele dio svog bogatstva s onim u potrebi! Oni ne zatvaraju oči i ne postavljaju pitanja, zašto je to tako!

Oni rade i djeluju i ne misle posustati! Oni zajedno rade tako mnogo! Provela sam Božić i ove godine s njima i bila je prava radost! Jer sam na svoje oči mogla vidjeti plodove rada svih dobrih ljudi a pogotovo ljudi iz udruge Kap ljubavi! Djeca jedu svaki dan, škola se polako završava i nema više sjedenja ispod kišnog krova! A školarci, oni su s osmijehom na licu krenuli u novu školsku godinu, jer imaju svoje kumove, koji misle na njih! Budite i vi ponosni na sebe, jer ja jesam! Ljudi iz mojeg kraja, moje Bosne i Hercegovine, obični ljudi, ali veliki po onome što činite! S ponosom sam nosila majicu Kap ljubavi! Jer ta kap, više nije kap, tamo to prerasta u more ljubavi! Pa predlažem da ime promijenite u More ljubavi! Kako bi rekli naši Afrikanci: asante sana-hvala, na onome što učiniste i na onom što će te činiti u budućnosti!

Božiji vam blagoslov!

Objavljeno u Novosti

 

Naša Adresa:
Stjepana Radića b.b.
80240 Tomislavgrad, HBŽ
Federacija B i H
Radno vrijeme:
Pon. - Pet. 09 do 17
Vikendom 09 do 12

Iz Statuta

Udruga je osnovana da djelom i životom članova svjedoči kršćansku vjeru i djelotvornu ljubav prema svim ljudima , a pogotovu onima u nevolji.
Ciljevi djelovanja Udruge su:
-     svjedočiti svoju vjeru ljubavlju prema bližnjemu;
-     pružiti pomoć ugroženima kao što su :stare osobe, bolesnici, invalidi, nemoćnici,     
ovisnici, osobe koje žive na rubu ljudskog dostojanstva i svima kojima je potrebna     
bilo  kakva stručna ili materijalna pomoć.  

Realtime website traffic tracker, online visitor stats and hit counter

Warning: mysqli_close() [function.mysqli-close]: Couldn't fetch mysqli in /home/kapljuba/public_html/libraries/joomla/database/database/mysqli.php on line 141