Notice: Trying to get property of non-object in /home/kapljuba/public_html/templates/corporate_response/vertex/responsive/responsive_mobile_top_bar.php on line 50
  • reg.
Novosti

Novosti (141)

Petak, 19 Svibanj 2017 12:18

Košarkom za toleranciju

Napisao

Sudjeluju košarkašice iz Sarajeva, Drvara i Livna. Organizatori ovog događaja su livanjska Koalicija za borbu protiv mržnje „Uvažavanje“ i Ženski Košarkaški klub Livno, a sve se događa uz potporu Misije OESS-a u BiH.

Turnir mladosti i sporta upriličen je povodom Svjetskog dana kulturne raznolikosti za uspostavljanje dijaloga i doprinos razvoju, 21. svibnja (priznat od UN-a), a bit će popraćen i humanitarnim sadržajem.
Naime, u nazočnosti pripadnika sve tri vjerske zajednice na području Livna, kolače, razna peciva i ostale slastice svojim sugrađanima ponudit će Udruženje žena MIZ Livno, Marijanska Vinkovska mladež iz Livna i članovi duhovno karitativne Udruge „Kap ljubavi“ iz Tomislavgrada.
Simboličnom ‘kupnjom’ slastice, ubacivanjem donacije u za to pripremljenu kutiju, pomoći ćete obnovi i prilagođavanju obiteljske kuće potrebama sestre i brata, Ane i Ivana Budić, koji boluju od multiple skleroze. Duvanjske „Kapi ljubavi“ sa svojim... utemeljiteljem i voditeljem fra Jozom Radošem Đokom već su pristupile rekonstrukciji, a da bi se cijeli proces okončao i pomoglo majci Blaženki koja sama skrbi za oboljelu djecu, potreban je i vaš „kolačić dobre volje“ i „kapljica ljubavi“.
Stoga pozivamo sve ljude dobre volje, naše gospodarstvenike (koji su pokazali da imaju srca za potrebne), institucije i ustanove da podrže mlade u turniru i humanitarnu akciju za obitelj Budić.

Izjave za medije bit će upriličene u 12:00 na Trgu, prije finalne utakmice.

Nakon turnira za košarkašice i njihove trenere bit će upriličen ručak u Hotelu “Park” (13:30), a u 14:30 Radionica na temu Tolerancija i Nenasilna komunikacija, te od 16 sati obilazak grada.

Livno, 18. svibnja 2017. g. Koalicija „Uvažavanje“ Livno

 

relax-portal.info

Četvrtak, 20 Travanj 2017 12:27

HVALA ŠTO STE UZ NAS,ŠTO POMAŽETE DA POMOGNEMO!

Napisao

Ovih dana smo primili donacije od: Osnovna škola fra Mije Čuića ,Bukovica-300 eura,srednja strukovna škola ,Tomislavgrad-150 KM,osnovna škola Ivana Mažuranića 700 KM!Od srca Vam hvala svima što pomažete!Neka Vas ma gdje bili prati Mir i Dobro!!Hvala ♡

Sedamnaest godina već skupina nesebičnih mladih ljudi djeluje karitativno u tomislavgradskoj udruzi "Kap ljubavi". Uz začetnika svećenika fra Jozu Radoša Đoku svojim kapima dobrote obradovali su na tisuće ljudi. A tako je bilo i ovih dana. Pripremili su 400 obiteljskih paketa, a dio njih će, zahvaljujući dobroj suradnji karitativnih udruga doći i do Livna.

 

POGLEDAJTE VIDEO PRILOG

 

federalna.ba

 

Srijeda, 12 Travanj 2017 12:56

Slaganje grančica i pakiranje paketa

Napisao

Slaganje grančica i pakiranje paketa!Dragi ljudi,od srca Vam hvala što ste uz nas,što ste kupnjom maslinovih grančica pomogli da zajedno uljepšamo Uskrs potrebitima!Hvala !

Ponedjeljak, 03 Travanj 2017 18:49

"Branje"maslinovih grančica u Slanom!

Napisao

Bogu hvala na lijepom vremenu koje nas je pratilo!Hvala nasim dragim prijateljima iz Slanog koji su se pobrinuli da ne radimo gladni ;-)!

Kažu da svi teški putovi vode do predivnih mjesta. Habari! Afrički pozdrav dragi moji!

Već tjedan dana sam u Subukiji (selu na 1.800 metara nadmorske visine), u Keniji. Prošlo je pet godina od moga zadnjeg posjeta Africi (gdje sam boravila pola godine). Sve je isto, a opet sve je drugačije! U selo je došla struja, internet...

Ostaviti  iza sebe hladnoću i velike minuse, meni koja ne voli zimu i snijeg (ni na slikama) i doći na plus 35 (možda i više), bilo je super! Od Tomislavgrada do Zagreba odvezla me moja draga prijateljica, sestra Blanka! Potom sam od Zagreba preko Frankfurta stigla do Nairobija! Nakon što sam prenoćila u samostanu u Nairobiju, krenula sam put Nakurua (gradića udaljenog šezdesesetak kilometara od Subukije).U Nakuruu me čekao fra Miro s dvojicom fratara iz Italije (Francescom i Fabriziom). Obojica su zaista dragi ljudi i odmah smo se sprijateljili. Francesco je otišao nakon dva dana, a Fabrizio će u misiji ostati šest mjeseci. Uz spomenute, fra Miru i Fabrizia, u misiji su još dvojica svećenika Florentinus i Peter, kao i volonterka Martina, Bugojanka, koja živi na Islandu. Brat Flore (kako od milja zovemo fra Florentinusa), pravi je veseljak i trudi se da nam  ne nedostaje manga i smijeha! Kaže da moramo biti zahvalni Bogu na životu i na prilici koju smo dobili! Moram spomenuti i kuharicu Ruth (brine se o nama kao prava mama), a navečer je s nama i Simon Langat, nas čuvar!

Habari za nyumbani, Drađana!

"Habari za nyumbani", dobro došla kući, bio je  pozdrav kojim su mi poželjeli dobrodošlicu. I zaista, kao da sam došla kući! Afriku i jesam osjećala kao drugi dom. Uvjerila sam se da je istinita izreka: „Tko jednom posjeti Afriku uvijek joj se iznova vraća!" Bez obzira na umor koji sam osjećala od puta, nisam izdržala i ujutro nakon mise i doručka Martina i ja krenule smo put sirotišta. Do njega se pješači oko četiri km. Kako smo se približavali Malom domu, moje uzbuđenje je sve više raslo. Mučilo me je pitanje, hoće li me se djeca uopće sjetiti. Ipak je prošlo pet godina i puno volontera se u međuvremenu izmijenilo. U dvorištu sirotišta dočekao nas je Dominik i dok nam je lagano prilazio čula sam kako je izgovorio moje ime – Drađana (tako su me nazvali jer je moje ime za njih preteško izgovoriti). Uh! Koje olakšanje, ipak me se netko sjeća! Nakon Dominika prilazile su tete koje paze na djecu i moja draga prijateljica mama Franco. U Africi žene kad rode zovu po imenu prvorođenoga djeteta. Većina djece u to vrijeme bila je u školi i dok smo čekali da djeca dođu na ručak, vrijeme smo provodili s dječacima i djevojčicama s teškim fizičkim i psihičkim deformacijama. Ono što je bilo zajedničko svakom djetetu je osmijeh koji nesebično poklanjaju. Bila je tu naša Rose koja ima 25 godina, a izgleda kao djevojčica od deset, Jeremiah i Steven, Jonh koji je na žalost u međuremenu i oslijepio, malena Faith, također djevojčica s teškim deformacijama, zatim Julia, a upoznala sam i malenog Miru, najmlađega sina mame Franco (koji je dobio ime po fra Miri).

Kako se bližilo vrijeme ručka, polako su pristizala dječica iz škole i svi su me odmah prepoznali (srce ko kuća). Zadnja je stigla Jane (moja miljenica), djevojčica koja se kreće pomoću proteze jer ima jednu kraću nogu. Sramežljivo mi je prišla i pozdravila se. U Malom domu je trenutno sedamnaestero djece. Nicholas, Richard, Judy i Mery su u srednjoj školi i povremeno dođu u Mali dom.

 

Hvala svim dobročiniteljima!

Zahvaljujući svima vama dobri ljudi, ova djeca idu u školu, imaju redovne obroke i sretni su! Volonteri ih često obraduju slatkišima i odvedu ih u selo na chapati (nešto kao naša palačinka, samo deblje) i na sodu (tako oni zovu gazirane sokove). Hvala vam dragi ljudi što ste i ovaj put donirali novac, odjeću, slatkiše, bojice, olovke. Hvala vam što se uz "Kap ljubavi"! Hvala mom „šefu“ -  fra Ðoki (znam da će na ovu riječ  zakolutati očima) i hvala ostalim fratrima, jer da nije njih ja ne bih živjela svoj san i po drugi put bila ovdje u Subukiji s afričkim anđelima!

Veliki pozdrav iz Afrike,  do nekoga idućeg puta!

Dražana iz Udruge " Kap ljubavi"/Tomislavcity

Napomena: U fotogaleriji koju nam je spremila volonterka tomislavgradske „Kapi ljubavi“, Dražana Perković možete vidjeti štićenike Maloga doma, između ostalih malenoga Miru, najmlađega sina mame Franco u majici Kapi ljubavi, Draženinu miljenicu Jane, dio atmosfere dok se čeka chapati, kuću mame Franco ispred koje su fotografirani njezin muž, mali Miro i fra Fabrizio.

www.tomislavcity.com

Danas , kada živimo u teškim vremenima , svakom čovjeku je potrebna topla ljudska riječ. A članovi udruge „Kap ljubavi“ iz Tomislavgrada, već 17 godina, nastoje, uz sve egzistencijalne stvari, da unesu malo radosti i uljepšaju dane onima koji su imali manje sreće u životu.

Grupa nesebičnih ljudi iz Tomislavgrada, članova udruge „Kap ljubavi“,  već punih 17 godina se bavi humanitarnim radom, a početkom naredne godine u Afriku će po drugi put ispratiti svoju članicu i tajnicu Dražanu Perković. I ovaj put, kao i prije četiri godine, Dražana odlazi u mjesto Subukia u Keniji, gdje će pomagati napuštenoj djeci štićenicima Malog doma.

 “Da, uskoro ponovno krećem put Afrike! Obzirom da smo u Udruzi ovih dana imali Božićnu akciju i bila nam je zaista velika gužva -moram biti iskrena i priznati da baš ne stižem razmišljati o svemu! Mogu samo reći da se jako radujem i jedva čekam zagrliti te malene anđele- moju afričku obitelj! ”, kaže za naš portal Dražana.

Napominje i da je božićno vrijeme, vrijeme darivanja i radosti te da su joj ovaj Božić i onaj iz 2011.  najljepši do sada. “Svi ljudi koji su prije četiri godine znali da odlazim u Afriku i koji znaju da se sada spremam na put dolazili su, ili još uvijek dolaze, sa donacijama za malene afrikance. Uz dječicu koja su donosila cijeli džeparac, najviše me se dojmila jedna baka čiji dolazak u ured nikada neću zaboraviti…Pogrbljena, teškog koraka ali sa osmijehom na licu pružila je 5 maraka i zamolila me da joj pola iznosa vratim a drugu polovicu želi dati za „nekog malog crnčića da jedan dan jede“…Nema više, kako je kazala, ali želi pomoći”, priča nam Dražana.

Inače Mali dom u mjestu Subukia je ustanova koja se brine za napuštenu, siromašnu i djecu s posebnim potrebama. U Malom domu trenutno boravi 20 djece s lakšim i težim dijagnozama.

“Nažlost, u Africi je imati bolesno dijete još uvijek sramota. Ljudi vjeruju kada imaju bolesno dijete da su začarni, da ih je neko ukleo - i najčešće tu djecu daju fratrima. A neka budu pronađena u šumi, na ulici, napuštena, odbačena, i ta djeca se dovedu u Mali dom, gdje im se pruža adekvatna ljekarska pomoć, i gdje dobijaju tri obroka dnevno. A, vjerujte mi, u Africi jedan obrok je bogatstvo”, ističe Dražana.

Prisjećajući se svog šestomjesečnog boravka u ovom afričkom mjestu, kaže nam da ju je u samom početku najviše dirnuo način ishrane koji se bazira na –ugali (mljeveni kukuruz koji se kuha s vodom), sukumawiki (zelje), gideri (kukuruz i grah)  a koji su djeca jela s nevjerojatnim zadovoljsvom. Tih prvih dana često je zbog toga znala i zaplakati, ali s vremenom je shvatila da ih ne treba žaliti, oni su sretni s onim što imaju - ne znaju za bolje.

Jednom prilikom joj je Simon Langat, čuvar humanitaraca, objašnjavao  „Vidi to je guja (tako afrikanci zovu leteće mrave) oni najavljuju početak kišne sezone. I super su za jest , jako su ukusni“. I zaista, kaže Dražana, ubrzo je došla kiša i shvatila je da Langati imao pravo- većina djece slasno je gutala sirove mrave.

“U Africi vlada ogromno siromaštvo i glad, ali ih rijetko vidite da su tužni. Naravno i ovdje kod nas ima dosta siromaštva i preko Kapljice smo se susreli sa svime, ali je nemoguće usporediti njihovo siromaštvo s našim. Mi neprestano kukamo, nezadovoljni smo, a oni imaju tako malo a opet su sretniji od nas. Imaju duha i raduju se sitnicama. Nažalost to se rijetko može vidjeti kod nas”, priča Dražana.

Vrijeme provedeno u Africi smatra najljepšim razdobljem u svom životu. Niti u jednom trenutku, kaže, nije bila u opasnosti niti osjetila strah. Osjećala se kao dio njih, kao da je nekada davno živjela s njima.  I zato često voli reći da joj je Afrika pomogla, a ne ona njoj. Tamo je shvatila prave životne vrijednosti, naučila cijeniti sitnice, a i prijatelji joj kažu da ju je Afrika dosta promijenila.

“Često me ljudi sretnu i govore kako smatraju da sam hrabra, kako se nama volonterima dive. Ne, ne treba se nama diviti  niti smo mi junaci. Diviti se treba našim svećenicima i časnim sestrama koji svoje živote daju za druge. Mi provedemo po par mjeseci volontirajući, a potom se vraćamo našoj kući, našim obiteljima. Stoga hvala fra Jozi Radošu-Đoki  i svim mojim fratrima koji su mi pomogli otići u Afriku i koji su tu uvijek što god treba i meni osobno i Kapljici”, ističe naša sagovornica.

Kroz različite vidove donacija i kumstava već nekoliko godina Kap ljubavi prikuplja i novac za školovanje djece u Subukiji. Dražana nam kaže da je Udruga preuzela brigu o kumstvima djece iz sirotišta a sva ostala kumstva idu preko ekipe iz Zagreba, koji vode stranicu Mali dom. Jednogodišnje kumstvo (osnovna škola) je 150 eura. Naglašava da je u Malom domu veliki broj djece koja su s poteškoćama u razvoju i ne idu u školu i za njih ljudi mogu donirati. Trenutno je u toku akcija pravljenja kuće za ženu, koja je teta u sirotištu. 

Napominje da mnogi projekti ne bi uspjeli bez pomoći dobrih ljudi, a naš narod je više puta pokazao da ima veliko srce i da je spreman pomoći bratu u nevolji. Tako je Udruga Kap ljubavi, koju svim srcem od samog početka vodi fra Jozo Radoš-Đoka, uz pomoć dobrih ljudi za nepune dvije godine uspjela napraviti dvije kuće za samohrane majke, kao i skladište za Udrugu. 

Dražana naglašava i da su ljudi spremni svoju humanost staviti ispred vjere i nacije i često u praksi ima priliku vidjeti da čovjek koji gleda srcem ne vidi ništa osim čovjeka.

“Mi imamo dosta ljudi koji su islamske vjeroispovijesti i sudjeluju u svakoj našoj akciji i pomažu. Kao što naš voditelj fra Đoka, zna reći "svugdje ima i trnja i ruža". Ali više je ruža. I smatram da je svaki čovjek dobar čovjek samo ga treba potaknuti i probuditi to dobro u njemu”, smatra Dražana kojoj  Afrika nedostaje pune četiri godine - i dječica i ljudi koje je tamo upoznala pa čak i žohari i pacovi koji su im svakodnevno „napadali „hranu”.  Stoga još uvijek ne može vjerovati da će narednog mjeseca ovo jedinstveno i posebno životno iskustvo još jednom ponoviti.

6yka.com

Fra Jozo Radoš poznati je humanitarac. Putem duhovno-humanitarne udruge Kap ljubavi širi blagdanski duh već 17 godina. Federacija plus donosi priču iz Tomislavgrada.

A o dobročinstvima u vrijeme blagdana, za emisiju Federacija plus govorila je Aida Behrem,  izvršna direktorica Udruženja Žene s Une Bihać.

Pogledajte prilog

Humanitarac fra Jozo Radoš Đoka ovih dana blagoslovio je obiteljsku kuću Miškić u duvanjskom selu Vedašić. Tim činom obilježen je sretan ishod još jedne velike akcije Duhovno-humanitarne udruge “Kap ljubavi” koju je fra Đoka utemeljio prije 17 godina. Zahvaljujući neumornom radu i dobroti ljudi u duvanjskom selu Vedašić, blagodat Božića dotaknula je samohranu majku Mariju Miškić koja je do prije dva i pol mjeseca u trošnom domu živjela s dvije Ruže, kćeri i svekrvom. Živjela i hrabro podnosila nedaće, no, kada je, uz sve to, i siromaštvo pokucalo na vrata, obratila se fra Đoki. I stigla je pomoć. Hladan i vlažan dom postao je prošlost. U ozračju prepunom emocija, suza radosnica, Marija zahvaljuje svima: - Hvala Bogu, hvala Đoki, svim ljudima koji su mu davali vjetar u leđa. Ljudi su pomagali financijski, neki radom, sve u istoj mjeri, svima hvala. Ni dobročiniteljima nije bilo lako. Kada su koncem rujna skinuli krov, sve se počelo urušavati. - Zima je bila na pragu, a prikupljenog novca premalo za tako veliku investiciju. Međutim, i ovog se puta pokazalo da naši ljudi imaju srca, govori fra Đoka i dodaje kako nikome nisu ostali dužni: - Sve što smo započeli to smo, Bogu hvala i dobrim ljudima, ponovno kažem, i završili. Ovaj obiteljski dom, jedno prelijepo malo zdanje, zaista je veliki dar Mariji i njezinoj obitelji te meni osobno najljepša čestitka za Božić koju sam mogao dobiti. Obnovljenu kuću fra Đoka je opremio i novim namještajem. Starija Ruža, Marijina svekrva, na pitanje je li se nadala čemu takvom, odgovara: - U Boga sam se uzdala i vjerovala, kažu pomaže. Ja kažem - pomoć će i mojoj maloj Ruži. A mala Ruža od navale emocija nije mogla ni progovoriti. Kuća obitelji Miškić nije jedina koju je fra Đoka sa svojim “kapljicama” izgradio. U pripremi je još jedna, no, trenutačno su zaokupljeni podjelom božićnih paketa potrebitima. A fra Đoka s ponosom ističe: - Najviše paketa u naših 17-18 godina rada stiglo je u središnje skladište i više od 460 će ih biti podijeljeno.

vecernji.ba

Osnovna škola Ivana Mažuranića organizira mali humanitarni i božićni sajam od 14. do 21. prosinca 2016. godine. U navedenom vremenu, u školskom predvorju, zainteresirani će moći kupiti rukotvorine radišnih učenika i djelatnika škole. Prihod od prodaje namijenjen je štićenicima udruge "Kap ljubavi".

Zadnji dan božićnog sajma, 21. prosinca u školskoj športskoj dvorani, bit će organizirana i božićna priredba. Za učenike jutarnje smjene priredba počinje u 12 sati, a za popodnevne smjene u 17 sati.

 

Podsjećamo da je karitativna sekcija ove škole već prikupljala pomoć za humanitarnu udrugu „Kap ljubavi“. Akcija je završila na treću nedjelju došašća koja je posvećena Caritasu. Učenici i djelatnici donosili su prehrambene nekvarljive i higijenske artikle. Više informacija o tomu možete pročitati ovdje.

tomislavcity.com

 

Naša Adresa:
Stjepana Radića b.b.
80240 Tomislavgrad, HBŽ
Federacija B i H
Radno vrijeme:
Pon. - Pet. 08 do 15 h, ukoliko nije
na vratima naznačeno drugačije!
Uključili smo još više terenskog rada, subotom nismo u uredu!

Iz Statuta

Udruga je osnovana da djelom i životom članova svjedoči kršćansku vjeru i djelotvornu ljubav prema svim ljudima , a pogotovu onima u nevolji.
Ciljevi djelovanja Udruge su:
-     svjedočiti svoju vjeru ljubavlju prema bližnjemu;
-     pružiti pomoć ugroženima kao što su :stare osobe, bolesnici, invalidi, nemoćnici,     
ovisnici, osobe koje žive na rubu ljudskog dostojanstva i svima kojima je potrebna     
bilo  kakva stručna ili materijalna pomoć.  

Realtime website traffic tracker, online visitor stats and hit counter